Dragana Pušica, autorica bloga Moje grne – recepti za dušu u velikom intervju za naš portal otkrila je zašto je blog dobio baš to ime, od kuda crpi inspiraciju za svoje recepte te priprema li slastice metodom „od oka“.
Blog Moje grne – recepti za dušu, čija je autorica Dragana Pušica, postoji od 2007. godine. Službena Facebook stranica ovog bloga broji više od 360.000 pratitelja. Iako Dragana kaže da ne zna koji je razlog tolikoj njenoj popularnosti, može se pretpostaviti da su čitatelji u njoj prepoznali sigurni izvor provjerenih recepata koje je ona sama pripremila u svojoj kuhinji. Godine 2011. za svoj je rad na ceremoniji dodjele nagrada BlogOpen 2011 u Novom Sadu dobila nagradu za najbolji stručni blog. U velikom intervju za naš portal Dragana nam je ispričala kako je započela njezina blogerska priča, koliko se svijet gastro blogova u ovih deset godina promijenio, ali i je li vjerna isključivo srpskim slasticama ili rado zaviri i u slatke kuharice susjednih zemalja.
U svijet gastro bloganja ušli ste prije deset godina. Kako je sve započelo i kako ste došli na ideju pokretanja vlastitog bloga?
Na ideju je u stvari došla moja prijateljica Suzana. Obje smo u to vrijeme, prije desetak godina, bile članice jednog foruma, na kojemu je između ostalog bila i tema kulinarstva i razmjene recepata, gdje sam ja bila jedna od aktivnijih članica. To je ustvari njoj bio dovoljan razlog, budući da je ona već bila u blogerskim „vodama“, da i mene usmjeri.
Jedna ste od prvih gastroblogerica na ovim područjima. Možete li usporediti kako su blogovi izgledali kada ste tek krenuli, a kako izgledaju danas? Koje su ključne promjene koje su se dogodile u tom periodu?
Danas su blogovi ozbiljni, lijepi, profesionalni, našminkani… Ne kažem da se u to vrijeme nije vodilo računa o estetici, ali prije deset godina blogovi su otvarani na blog servisima (Blogger, Word Press…) gdje ste imali tehničku podršku te ste morali uložite maltene svoj minimalni trud oko pisanja, ali ste bili limitirani s opcijama za podešavanje funkcionalnosti samog bloga. Sada su svi vodeći gastro blogovi „u svojoj kući“. Mnogo više se danas vodi računa kako se iznosi čitava priča, pogotovo kada su u pitanju fotografije. I svi vode računa da blogu daju svoj osobni, prepoznatljivi pečat.
Doduše, tehnologija, potražnja, promocija u svim segmentima vezanim za gastro blog se u deset godina dosta promijenila, što je možda i ključan faktor.
Blog ste nazvali Moje grne, a i u opisu bloga ste napisali kako mnogo ljudi niti ne zna što je to. Kako ste došli na ideju da blog nazovete upravo tako, zašto ste mu dali baš to ime?
Željela sam da ime bude takvo da će me u startu izdvojiti od drugih, što i jest. Možda čak i zbog toga što većina nije znala šta je u stvari grne, ali se lako pamti.
S druge strane, ja sam osnovnu školu završila u selu Sumrakovac pa su mi tradicionalno i etno ostali u srcu i do danas i trudim se od zaborava sačuvati upravo takve recepte, posebno iz mog kraja, Istočne Srbije.
Ako se u grnetu (zemljanoj posudi) kuhaju najbolji grah i kupus, i u mom će se krčkati „najbolji“ recepti.
Broj Vaših pratitelja na Facebooku prelazi vrtoglavih 350.000. Kako ste uspjeli doseći toliku popularnost? Koja je tajna Vašeg uspjeha.
Ne znam! Možda je tajna u tome da sam svih ovih godina ostala ista i da su ljudi prepoznali da sve što objavim na blogu ustvari sama napravim – od kuhanja, preko fotografiranja pa do pisanja i kasnije dijeljenja na društvenim mrežama. Točno je da posljednjih godina često imam suradnje s velikim brendovima, ali i dalje iza mene ne stoji nitko tko bi me financirao, osim muža i mene same. Glavna podrška, u svakom smislu te riječi, mi je obitelj, kao i najbliži prijatelji.
Svih ovih godina kuham i čitateljima prezentiram jela koja nisu skupa, nisu teška za pripremu, sa sastojcima koji se mogu naći svuda, a recepte objavljujem na blogu svakog drugog/trećeg dana, nekada i češće (posebno oko Božića ili Uskrsa).
Morate biti aktivni, ne možete objavljivati post jednom mjesečno i očekivati da za vas netko čuje. Jer ako ste već pokrenuli blog i te kako sam uvjerena da želite da vas „vide“. U suprotnom bi recepte zapisivali u bilježnicu (smijeh).
Možda je tajna i u činjenici da od početka nastupam pod punim imenom i prezimenom, nisam se krila iza nadimka, mada sam poznata kao Gaga Grne. Na blogu i na društvenim mrežama možete vidjeti i moje fotografije iz svakodnevnog života, što zaista blogeru donese samo pozitivu i prednost u komunikaciji s obožavateljima. Čitatelji se vole povezati s drugom stranom iza njihovih ekrana i monitora. Onda im to što radite i te kako bude „od povjerenja“.
Često ističete kako niste skloni egzotici u kuhinji i kako najviše volite tradicionalne recepte. Izuzev srpskih slastica, čije još slastice volite jesti i pripremati?
Ja u stvari nisam „naučila“ biti ljubitelj egzotike iz jednostavnog razloga što živim u manjem mjestu, gdje na žalost ne mogu naći većinu namirnica potrebnih za izradu nekog slatkiša, posebno stranih. Ali svih ovih godine, nije da ih baš nema, i ja volim probati nešto novo. Do sada je na blogu objavljeno preko 2600 članaka, pa ima i odstupanja od „propisanog“.
S druge strane, vjerujem da sama naša srpska kuhinja, kao i generalno kuhinja s prostora bivše SFRJ-a i Balkana, ima nepresušo blago recepata, posebno kolača i torti, koje treba isprobati i samim tim ne dozvoliti da ih potisnu u zaborav moderni svjetski slatkiši.
Pročitala sam i da niste ljubitelj modernih dekoracija u jelima ni u slasticama. Mislite li da je moguće danas biti dovoljno konkurentan u blogerskom svijetu bez atraktivnih dekoracija na slasticama?
Mislim da ne treba pretjerivati. To što ja nisam ljubitelj dekoriranja do savršenstva je samo zato što nisam nadarena za to. Jer, ne možemo baš ni sve znati. S druge strane, mene osobno za isprobavanje nekog recepta više motivira sastav namirnica i način pripreme jer čitajući ga, u glavi mogu sklopiti kombinaciju ukusa i mirisa.
Vaš blog je riznica i slatkih i slanih recepata. Odakle crpite inspiraciju za slatke recepte? Radite li uglavnom tradicionalne srpske slastice ili iskušavate i tuđe?
Najviše me inspiriraju bilježnice i ceduljice s receptima moje mame, tetke, baka. Ručno pisani recepti, s listovima umrljanim od ulja i čokolade, gramatičkim greškama i „odokativnim“ mjerama. Još uvijek nisam isprobala ni sve zapisane recepte iz par bilježnica koje sam ja zapisala kada sam bila djevojka i razmjenjivala recepte s prijateljicama.
Volim naše balkanske slatkiše, nisam koncentrirana striktno na srpske.
Pročitala sam da se u kuhanju uglavnom vodite metodom „od oka“. Brojni vrhunski slastičari ističu kako je u slastičarstvu najvažnija preciznost. Pripremate li i slastice „od oka“ ili se pritom ipak držite recepta?
S vremenom su me čitatelji bloga naučili da moram voditi računa o mjerama. Svim mogućim! Njima je to jako bitno, posebno početnicima. Ispoštovala sam to jer samo uzajamnom komunikacijom možete doći do obostranog zadovoljstva i uspjeha.
Željeli su jasno napisani recept od količina namirnica, preko mjere posude pa do temperature i vremena pečenja.
Ja i dalje pripremam neke slastice „odokativno“, ali ne i kada je u pitanju priprema recepta za blog.
Koje su vam najdraže srpske slastice koje ste ikad probali?
Oni koji me prate svih ovih godina znaju da su mi starinske vanilice najdraži kolači i da ih ne bih mijenjala ni za šta na svijetu, ni za jedan drugi svjetski desert.
Koh, tulumbe, princes krafne, krempita, padobranci (naši macaronsi), ledene kocke i slatke pite u „milijun varijanti“ … često su na mom stolu.
Kada su u pitanju torte, mada sam ljubitelj i onih bez pečenja i voćnih, laganih varijanti, pravom tortom smatram onu s pečenim korama i puno orašastih plodova i čokolade.
Imate li nekog kolegu ili kolegicu blogera/blogericu iz Srbije ili drugih zemalja bivše Jugoslavije čiji rad osobito cijenite?
Na blogu postoji posebna kategorija recepata „Food blogosfera“ gdje objavljujem isprobane recepte svojih kolega pa možete vidjeti tko su oni u koje imam najviše povjerenja. Zaista ih ima puno i bilo bi nezahvalno izdvojiti sam par njih, mada ću ipak spomenuti moju dragu prijateljicu Minju Bogdanovski (blog Minjina kuhinjica) kao nekoga tko je zaista nenadmašan kada je u pitanju dekoracija i priprema torti i deserta kod nas.
U stvari, smatram da svi mi gastro blogeri i te kako imamo što naučiti i „isprobati“ jedni od drugih. Naprosto, nema nikoga tko bi se izdvojio i za koga se može reći da je za sve savršen i obrnuto.
Mislite li da bi sveopća poplava blogova koji donose recepte za hranu mogla dovesti do zasićenja kod publike? Ima li danas previše ponude kad su u pitanju gastroblogovi ili ne?
Mislim da nema previše ponude, jer svaki bloger ustvari ima svoj način da čitatelju prezentira to što radi. Netko radi posno, neko vege, neko krono…
Pratite li hrvatsku blogersku scenu i kakvom je ocjenjujete?
Za razliku od nas, vi ste brojčano jači s kolegama blogerima.
Darko Kontin (blog Darkova web kuharica) po meni je danas najkompletniji hrvatski gastro bloger u svakom smislu.
Pratim i ono što rade Hrvoje (Kužinavanje) i Igor (Moderna kuhinja).
Moram priznati da „staru gardu blogera“ više pratim nego novi val. Izdvojila bih blogove: Recepti iz moje bilježnice, Cukar, Marina kuharica, Ebba’s cuisine, Mirjanina kuhinja, Just Cake The Cupcake, Natašine slastice s Kolači.biz.
Blog Home-made by B izdvojila bih kao blog i mjesto gde znam da ću uvijek naći pravi recept kada je u pitanju slatka zimnica.
U posljednje vrijeme često svraćam na blog Mirisna teka – Nuts & Walnuts.
Čini mi se (možda griješim) da je vaša scena više angažirana kada su u pitanju javna događanja i da se sami blogeri više druže međusobno, ali bih rekla da smo mi češće angažiraniji kada su u pitanju same promocije velikih kompanija i brendova online.
Imate li neki savjet koji biste dali našim čitateljima kad je u pitanju izrada slastica?
Ako ne uspije danas, uspjet će sutra. Važno je da ne odustajete na prvu loptu jer onda nikada i nećete naučiti i zavoljeti kuhinjske poslove. Pratite pažljivo recept, ali se vodite i svojim instinktima jer znate onu izreku „nijedna pećnica ne peče isto“. Pa da! Točna je!
Fotografije: Moje grne – recepti za dušu
