Iza Instagram profila my_little_piece_of_sweet stoji Ana Majić, majka dvoje djece i liječnica koja, kada ne spašava živote na splitskoj onkologiji, u svojoj kuhinji uživa u izradi slastica. Sve o svojoj slatkoj strasti otkrila je samo za naš portal.
Vjerojatno najgore mjesto na kojemu se u svom životu možete naći jest onkološki odjel. Vjerojatno najbolja stvar koja vam se u tom trenutku može dogoditi jest da naiđete na nasmiješeno, prijateljsko, pozitivno lice liječnika ili liječnice koja uz vas prolazi tu, najtežu životnu, bitku.
Baš takvi liječnici i liječnice se, srećom, nalaze i na splitskoj onkologiji, a jedna od njih je Ana Majić, mnogima od vas možda poznatija pod imenom svog Instagram profila my_little_piece_of_sweet.
Ova mlada majka dvoje djece, curice od sedam godina i dječaka od tri godine, tijekom radnog dana daje sve od sebe da njezini pacijenti ostvare najvažniju pobjedu u životu – onu protiv zloćudne bolesti. No, kada napusti bolnicu i uđe u svoju kuhinju, Ana na trenutak zaboravlja koliko život može biti okrutan i u svom kraljevstvu stvara slatke čarolije, često inspirirana radom naših popularnih blogerica.
Zašto se sama nije pridružila blogerskom svijetu, zašto uvijek proba samo komad slastica koje priprema i koji nam je to liječnički savjet na kraju dala, pročitajte u nastavku teksta.
Početkom ove godine na Instagramu ste pokrenuli profil my_little_piece_of_sweet. Kako ste došli na ideju da fotografije svojih slastica dijelite s pratiteljima na društvenim mrežama?
Zapravo na nagovor prijateljice. Već dugo fotografiram sve kolače i torte koje napravim, nekako budem ponosna na sebe kad vidim da to što sam proizvela dobro izgleda. Stavljala sam fotografije na svoj privatni profil pa mi se na kraju učinilo da među fotografijama ima više kolača nego mene. Tako da sam ih odlučila sve staviti na jedno mjesto i stvoriti im njihov profil. I moran priznati da sam stvarno bila sretna kad sam vidjela sve na jednom mjestu, činilo mi se kao da je neki tuđi profil, a ne da je to sve mojih ruku djelo.
Odakle ideja za naziv same stranice?
Ime je nastalo skroz bez ideje… Sve što sam zamislila je već bilo zauzeto na Instagramu pa sam se odlučila za ovo. Zapravo mi se sada i sviđa jer je taj profil baš mali slatki komadić mog svakodnevnog života.
Na vašim se objavama vidi da inspiraciju za pojedine recepte često nalazite kod hrvatskih blogera. Kako to da se i sami niste pridružili hrvatskoj blogerskoj sceni? Imate li to možda u planu u budućnosti?
Da, sve su mi te cure odlične! Imaju tako odlične recepte, nikad mi se nije dogodilo da nešto nije bilo kako treba. U početku sam gledala 24kitchen, Rudolpha. Dok nisam radila (pa sam imala dovoljno slobodnog vremena) bih kopala njegove recepte, prevodila… Naučila sam i nešto nizozemskog (smijeh) – makar sastojke torti i kolača. I Coolinariku sam dosta pretraživala, ali sam onda nakon svega naišla na naše blogove – i nakon toga zapravo ne tražim nigdje drugdje.
Nisam razmišljala o pridruživanju blogerskoj sceni, jer stvarno nažalost za to nemam vremena. Mislim da to zahtjeva da se time baš baš baviš i tomu se posvetiš. Uvijek se volim posvetiti nečem što radim, i napraviti to odlično, a ovako nisam sigurna da bi to išlo. Možda, kad djeca malo porastu… Nikad nije kasno.
Imate li možda omiljeni hrvatski gastro blog ili blogera čijem se radu osobito divite?
Pa zapravo su mi svi odlični. Nekako najviše pratim Domaćicu i njen blog, recepte, Nikolina’s kitchen, Ave dulcis by Tamara… Mislim da sam ih ponekad umela s pitanjima, ali uvijek su mi ljubazno odgovorile i pripomogle što god me zanimalo. Sve rade divne kolače, imaju odlične fotografije… Baš su inspiracija.
Kada se uopće pojavila vaša ljubav prema pripremi slastica? Je li ona prisutna još od djetinjstva ili se ona naknadno razvila?
Ha,ha, nemam pojma. Kad sam se udala mužu sam rekla da eto znam skuhati pire i ispeći jaje i meso. Tako je nekako i bilo. Prije toga je to sve uvijek radila mama, ništa nikad nisam napravila sama. Onda sam, kako sam bila još na faksu, porodiljnom, imala dosta slobodnog vremena, pokušala i s kolačima. (I kuhat sam naučila u međuvremenu, bez brige). Shvatila sam da me to zapravo stvarno opušta, zabavlja. I onda nekako se samo od sebe nastavilo.
Imate li neku omiljenu slasticu, neku koja vas vraća u bezbrižne dane djetinjstva?
Znate što. Baš i nisam neki ljubitelj slastica. Sve što napravim probam prvi komad da vidim mogu li dati ljudima i to bude to. Rijetko, stvarno rijetko pojedem kolač. Mislim da nisam bila nešto luda za slatkim ni kao dijete – ali paradižot moje bake je, i onda i sada, za mene najbolja slastica koja postoji na svijetu. Nikad ga se nisam usudila napraviti sama jer sam sigurna da ne bi bio dobar kao njen.
A omiljeni sastojaka za izradu slastica? Ili pak neki koji izbjegavate i s kojim nikad ne pripremate slastice?
Mascarpone, bijela čokolada, voće… Sve kombinacije s tim mi uvijek budu savršene. Pa zapravo i nemam neki sastojak koji izbjegavam, čak i ako ja nešto ne volim, vole ljudi oko mene pa napravim zbog njih.
Vaši pratitelji vjerojatno ne znaju da ste po zanimanju onkolog. Predstavlja li vam priprema kolača opuštanje i bijeg od svakodnevnog stresa s kojim se suočavate na poslu?
Pun pogodak. Mislim da otkad sam počela raditi sve više i više kolača pravim. Što stresniji dan, bolji kolač. Ljudi mi se često čude i pitaju „Kako ti se da?“, ali ja zapravo jedva dočekam. Nekako onda zaboravim na sve loše stvari koje vidim, i baš me opusti. Svi misle kao da je to naporno i da se mučim, ali meni to stvarno dođe kao nekakav bijeg od stvarnosti i odmor za mozak.
Jeste li i na poslu poznati kao dežurna slastičarka? Jeste li na proslavama osoblja vašeg odjela vi ona koja donosi slatko?
Da! Moje kolegice iz sobe uvijek najbolje prođu! Zapravo i ne nosim toliko često koliko bih htjela, ali samo zato što mi bude nezgodno to pakirati, nositi jer uvijek ujutro ima milijun obaveza i prije nego se dokopam posla. Popraviti ću se. Obećala sam im ovo već milijun puta do sada…
Otkrijte nam koja vam slastica popravi raspoloženje nakon teškog dana?
Bilo koja koju ja napravim. I ne pojedem. Svima to bude čudno, ali usreći me kad se drugima svidi… Tko zna, možda s godinama i ja postanem pravi slatkoljubac.
I za kraj, imate li neki savjet za uspješnu pripremu slastica koji biste podijelili i s našim čitateljima?
Opustite se… Nemojte raditi to zbog „moranja“ (onda mi nikad ništa ne ispadne dobro) nego zbog odmora, zbog sebe, zbog vama dragih ljudi…
Puno se toga može napraviti, čak i kad izgleda preteško i nemoguće… Kad ispadne dobro, budeš sretan. A to nam je svakome potrebno.
I nemojte pretjerivati s jedenjem slastica, nije zdravo. (Ovo sam morala, zbog struke) (smijeh).
Fotografije: Ana Majić
