Ana Topić, autorica bloga SHEdonist, ispričala nam je zašto je blog dobio tako neobično ime, kako izgleda jedan dan u životu blogera i s kim je od drugih blogera do sada ostvarila suradnju.
Prije nešto manje od godina dana na hrvatskom blogerskom nebu pojavio se blog pomalo neobična imena – SHEdonist. Njegova autorica Ana Topić objašnjava da je blog dobio strano ime prvenstveno zbog njezine početne ideje da blog bude dvojezičan, što zasad ipak nije uspjela realizirati. No, zato je, za razliku od njezinog prvog bloga U kužini, SHEdonist uspio postati jedan od prepoznatljivih blogova s nizom recepata za slastice koje ona voli od kada zna za sebe. Iako joj vođenje bloga oduzima dosta vremena, ističe da je to zabavno. U razgovoru za naš portal otkrila nam je i nešto više o Klubu ljubitelja malina, ali i postoji li neka njoj omiljena slastica.
Kako je započela vaša blogerska priča? Na vašem sam blogu pročitala da je SHEdonist imao preteču u obliku bloga U kužini. Je li taj blog bio uspješan i zašto je prestao postojati?
Avantura je započela nakon što sam završila Arhitektonski fakultet. U to vrijeme silno mi je trebala razbibriga i poduži mentalni odmor pa sam počela intenzivno peći kolače i pisati o tome.
Blog ‘U kužini’ vam je kao mamina kuhinja, voljela ga je obitelj, poznavali znanci, bio je najbolji na svijetu, ali nije mu bilo suđeno da se proslavi.
Koliko dugo SHEdonist postoji i odakle uopće ideja za takvo ime?
Shedonist postoji nešto manje od godinu dana.
U bespućima interneta pronašla sam metodu za odabiranje imena za blog. Na papir je potrebno ispisivati riječi – asocijacije i sinonime, dok se ne dođe do jedne (ili kombinacije) riječi za ime. Hedonizam je kod mene nakon nekog vremena prevagnuo. Preambiciozno sam zamislila da bi blog mogao biti dvojezičan pa sam odabrala strano ime (koje stvara probleme, jer ga dosta ljudi ne zna izgovoriti), ali zasad nije zaživjela engleska verzija. (SHEdonist [ʃiːd(ə)nɪst] – hedonistica).
Na svom blogu uglavnom objavljujete slatke recepte. Kako se rodila vaša ljubav prema slasticama?
Otkad znam za sebe moja ljubav prema slasticama je postojana, bar one nikad nisu iznevjerile (smijeh). Ljubav prema izradi istih se javila puno kasnije. Nisam bila napredna pa sam prvi mousse smutila tek s dvadeset i kusur godina.
U nizu slatkih recepata koje ste dosad pripremili, imate li neki za koji biste rekli da vam je ipak najdraži?
Iskreno, nemam pojma. Svi su mi dragi. Ima samo onih koje radim jako rijetko (princes krafne, čupavce) i one koje radim prečesto (pavlovu s malinama, američke palačinke, najbolje muffine na svijetu…).
Koliko često izrađujete slastice i odakle crpite inspiraciju?
Kolače pečem na tjednoj bazi. Rijetko kad prođe tjedan da nešto ne zamiješam pa makar to bile samo palačinke. Odnedavno je na blogu i recept za pudingasti čokolino pa ako ga uvrstimo u (po)slasticu, mogu čak reći da ih izrađujem na dnevnoj bazi.
Za inspiraciju tu je – Pinterest! Zaboravim na vrijeme kad otvorim tu aplikaciju i počnem ‘skrolati’. I naravno, Instagram.
Recepte nalazim u kuharicama, na drugim blogovima i kod poznatih kuhara/slastičara.
Primijetila sam da imate rubriku Klub ljubitelja malina. Znači li to da su vam maline omiljeni sastojak u slasticama i ako jesu, zašto?
Klub ljubitelja malina nije samo rubrika, on uistinu postoji, ima osam članica i tu i tamo zasjedamo. Fascinantno je da se oko puno sastojaka u kolačima nećemo složiti (cimet, jabuke, kokos, višnje…), ali maline sve obožavamo.
Stvarno ih volim, pogotovo u kombinaciji s čokoladom i mascarpone sirom, tako da ih trpam gdje god stignem.
Vaš blog osim recepata sadrži i putopise s putovanja na kojima ste bili. U kojoj od zemalja koje ste dosad posjetili ste probali najbolju slasticu i koja je to bila?
U Sankt Peterburgu sam jela prefinu tortu od čokolade i meda. Nešto kao medena pita samo puno puno bolje. I naravno, talijanski klasik, sladoled od pistacije na Siciliji.
Koliko je teško ili lako voditi jedan slatki blog? Na što sve trebaš obratiti pozornost prilikom pripreme i objave jednog recepta?
Nije lako, ali je zabavno. Treba smisliti recept (u početku to uključuje pretraživanje kuharica i interneta, kasnije dođe samostalno kombiniranje), ispeći kolač (nadati se da će biti ukusan i vizualno efektan ili bar donekle fotogeničan), fotografirati (za to treba ciljati mekano difuzno dnevno svjetlo, postaviti set, imati puno strpljenja i što bolju opremu za fotografiranje), eventualno obraditi fotografiju (prirediti format za objavu) i, meni najteži dio napisati post (pokušaji duhovitog uvoda i priča iz života). Onda još treba sve to podijeliti na društvenim mrežama (u pravo vrijeme s pravim izborom riječi). Ima jako puno elemenata na koje treba paziti. Zapravo je to dosta zahtjevan one man show. Ne zanosim se, naravno, da sam fotografkinja, slastičarka i pr menadžerica u jednom, a pogotovo ne da to radim dobro i uspješno (smijeh).
Kako ocjenjujete druge hrvatske blogove na kojima su zastupljene slastice? Jeste li dosad surađivali s nekim drugim blogerom ili blogericom i kako je izgledala ta suradnja?
Ima stvarno divnih blogova u hrvatskoj blogosferi. Izdvojit ću za početak samo cure čije sam recepte isprobala i na čije blogove često zavirim kad trebam provjerenu informaciju – Da mi je nešto slatko… kod Ana Marije, Cukar kod Andree i M’s Bakery kod Mateje. Ima još puno blogerica koje pratim i s kojima se virtualno družim, ali bi popis bio predugačak. Ima i blogera, ali oni su više za konkretnija jela. Neki dragi stari blogovi su se ugasili (ili bar nema novih objava), novi se stalno otvaraju… ima tu svega i za svakog ponešto.
Imate li neki savjet za uspješnu izradu slastica koji biste podijelili s našim čitateljima?
Ostavite stres i ukućane ispred vrata kuhinje. Prethodno se dobro naspavajte. Slijepo pratite recept i ne možete faliti. Mislim, možete…
Fotografije: SHEdonist
[print_link]
