Ariana Kulišek iz Crikvenice nedavno je stekla zvanje slastičarke na Narodnom učilištu u Rijeci, a tim smo povodom s njom razgovarali o stečenom obrazovanju, budućim planovima, ali i njezinim slastičarskim uzorima.
Nakon završene gimnazije i preddiplomskog studija na Pomorskom fakultetu, Ariana Kulišek završila je večernju školu za slastičara na Narodnom učilištu u Rijeci. Iako je trogodišnji srednjoškolski program završila u samo godinu dana, kaže da je koncept škole bio jako dobar i da ne misli da je išta propustila.
U razgovoru za naš portal otkrila nam je koja je sve znanja stekla tijekom obrazovanja za slastičara, namjerava li svoje obrazovanje nastaviti u inozemstvu i zašto kao uzora u hrvatskom slastičarstvu navodi Mirjanu Šmit s bloga Od slatkoga slađe.
Nedavno ste na Narodnom učilištu u Rijeci završili večernju školu za slastičare, na čemu vam čestitamo. Kako se uopće, nakon završene opće gimnazije i preddiplomskog studija na Pomorskom fakultetu, kod vas rodila želja za obrazovanjem za slastičara?
Hvala vam. Dakle, gimnaziju sam upisala mlada i neodlučna, nisam znala što me zanima i čime se želim baviti u životu. Zatim sam upisala Pomorski fakultet, koji mi se svidio i zapravo bih se tim poslom mogla baviti u budućnosti, ali ipak je moja strast prema slastičarstvu prevladala i nagnala me da upišem ono što zaista volim. Slastice sam počela pripremati prije otprilike četiri godine, krenula sam od nule, nisam ništa znala, ali sam potaknuta znatiželjom svaki vikend isprobavala nove recepte i usavršavala svoje znanje pa sam shvatila koliko je tu prostora za učenje novih stvari.
U jednoj ste godini završili trogodišnji srednjoškolski program. Koliko je to bilo izazovno i smatrate li da ste zbog tog ubrzanog procesa nešto možda propustili ili preskočili?
Bila je to prilično izazovna godina za mene, s obzirom na to da sam morala uskladiti večernju školu s fakultetskim obavezama. Odličan koncept večernje škole, uz čestu praksu, omogućio nam je konstantno učenje novih stvari te smatram da nisam previše toga propustila. Naravno, usavršavanju nema kraja te ću i ubuduće uvijek gledati da idem na što više radionica i tečajeva kako bih napredovala.
Koliko ste zadovoljni obrazovnim programom za slastičare koji ste upravo završili? Što biste mogli navesti kao osnovne prednosti, a što kao mane?
Dosta sam zadovoljna, profesorica slastičarstva je vrhunski odradila svoj posao, krenuli smo sa samim osnovama te završili s već zahtjevnijim načinima dekoriranja i priprema slastica. Što se mog mišljenja tiče, mana ovog programa nije bilo.
Što je najvažnije što ste naučili tijekom obrazovanja za slastičare?
Ono što mi se stvarno svidjelo je da smo učili raditi i nacionalne slastice, kao što su međimurska gibanica, zlevanka, štrukli sa sirom, pinca, šurlice,.. Mislim da bi svi slastičari trebali, prije svih modernih slastica, poznavati svoju nacionalnu kuhinju.
Biste li ovakav oblik obrazovanja preporučili i drugima i zašto?
Definitivno bih preporučila svima koje slastičarstvo zanima, to je odličan način za stjecanje novog iskustva te je zanimljivo druženje s ljudima koji imaju iste interese kao i vi.
Kakvi su vaši daljnji planovi – namjeravate li nastaviti obrazovanje za slastičare na višoj razini? Možda otići u inozemstvo na studij slastičarstva?
Za sad planiram steći malo iskustva u praksi, zaposliti se u nekoj slastičarnici, moguće u inozemstvu. A za dalje, ne znam još, ali sviđa mi se ideja daljnjeg obrazovanja.
A kada je u pitanju posao – vidite li svoju budućnost u slastičarstvu i što mislite, koliko je teško pronaći posao u tom sektoru?
Mislim da je u zadnje vrijeme to dosta traženo zanimanje i da nedostaje slastičara, ali zato što je to vrlo naporan posao i stvarno ne može to svatko raditi, treba uložiti puno volje i truda.
Kako ocjenjujete ponudu slastica i stanje u slastičarstvu u Crikvenici? Ima li dovoljno raznolike ponude? Je li cjelokupna ponuda na visokoj razini?
U Crikvenici ima malo ponude, ali dovoljno za jedan mali gradić. Ne bih rekla da je raznolika, trenutno sve slastičarnice prate iste trendove i na istu su foru, malo raznolikosti u Hrvatskoj što se tiče slastica nedostaje.
Imate li uzore u slastičarstvu?
Što se tiče svjetski poznatih, navela bih francuskog slastičara Pierre Herme, koji iznova oduševljava sa svojim slastičarskim umijećem i prvi pokreće nove trendove. A na hrvatskoj sceni, najviše pratim Mirjanu Šmit, autoricu bloga „Od slatkoga slađe“. Ona radi jednostavno prefine slastice, skoro sve njene recepte sam isprobala, svaki je savršen i uvijek se veselim kada objavi nove slikice kolača jer su također i izgledom divni.
Možemo li jednog dana očekivati da ćete i vi obogatiti hrvatsku slastičarsku scenu otvaranjem vlastite slastičarnice ili pak sanjate neke druge snove?
Naravno da mi je san otvaranje svoje slastičarnice, imam točnu ideju i plan kako bi moja idealna slastičarnica izgledala te se toplo nadam da će se san jednog dana pretvoriti u stvarnost.
Fotografije: Ariana Kulišek
