Na našem portalu već smo imali čast ugostiti naše najmlađe blogere Karlu Kovačić i Marka Josipovića, koji su nakon srednje škole odlučili steći i profesionalna znanja iz područja slastičarstva – nama su ispričali sve o svom dosadašnjem iskustvu.
Karlu Kovačić, mladu splitsku blogericu koja stoji iza bloga Sweet life by Karla i njezine recepte čitatelji našeg portala već su dobro upoznali, a Marko Josipović s bloga Marko Bakes ovog nam je proljeća otkrio sve o svom upisu na inozemni studij.
U međuvremnu su Karla i Marko završili srednju školu, Split i Zagreb zamijenili Siskom i Birminghamom, a školske klupe kuhinjama i profesionalnim slastičarskim znanjima. Naime, Karla je upisala dvomjesečni tečaj za profesionalnog slastičara na Kulinarskom Institutu Kul IN u Sisku, a Marko studij pekarstva i slastičarstva na University College Birmingham.
Iako je Marko već gotovo tri mjeseca u Birminghamu, još nije posjetio njihove slastičarnice jer, kako kaže: „Nema ih baš po gradu, već su u shopping centru onako raštrkane posvuda. U izlogu izgledaju lijepo, ali najbližoj slastičarnici kojoj sam prišao je Starbucks.“. Karla nam je pak otkrila da nakon dvomjesečnog tečaja nastavlja svoje obrazovanje za slastičara: „Moje dvomjesečno školovanje nastavljam stažiranjem u Francuskoj. Tamo ću biti 3 mjeseca, krećem već u siječnju i nadam se da ću imati priliku steći još puno novih iskustava.“
U razgovoru s njima saznali smo i kako se saznale u novim životnim avanturama, što su novo naučili, kao i čime će zadiviti svoju obitelj i prijatelje za Božić.
Nedavno ste započeli svoje školovanje na Kulinarskom Institutu Kul In u Sisku, odnosno na studiju pekarstva i slastičarstva University College Birmingham. Kako ocjenjujete svoje dosadašnje školovanje i život daleko od rodnog grada?
Karla: Moje dosadašnje školovanje ispunilo je sva očekivanja. Jako sam zadovoljna, način rada mi odgovara i uspjela sam naučiti puno novih stvari tijekom ovih mjesec dana.
Marko: Do sada je super! Radili smo puno toga, a moram priznati da sam dosta toga već znao i prije. Cijeli koncept je odličan jer imamo po pet sati prakse. Što se tiče života daleko od Zagreba, zanimljivo je, ali i teško. Hodajući ulicama, često zastanem i pomislim kako je tako velik grad s toliko ljudi zastrašujuć te mi fali moj Zagreb. Bliži se Božić i ovdje je sve već okićeno i puno štandova. Zbog toga ima i više ljudi nego inače. Sve u svemu, ocjena 7/10.
Koliko ste slastičarskih i pekarskih tehnika do sada naučili i imate li među njima neku koja vam je osobito draga? A neku pak koja vas nije oduševila, koju biste radije izbjegli?
Karla: Jako mnogo, zaista ih je teško nabrojati. Dekoriranje i osmišljanje novih slastica je uvijek bio dio u kojem sam najviše uživala. Sve tehnike su mi jednako zanimljive, međutim rad s tijestima smatram najzahtijevnim i nisam ga još usavršila! Nema tehnike koje bi željela izbjeći, ali uvijek postoje one koje mi se više ili manje sviđaju.
Marko: Naučio sam puno toga. Tri različita načina na koje se rade biskviti, nekoliko različitih krema… Također radimo puno s čokoladom. U zadnjih mjesec dana svaki tjedan temperiram čokoladu, i čokolade mi je već uvrh glave. Prvi put sam radio svoje lisnato tijesto i bio sam jako ponosan ishodom. Svi uvijek govore kako je teško, ali je zapravo jako lagano, samo vremenski zahtjevno. Najgora stvar ilad koju sam radio je fondant. Nemojte raditi svoj fondant.
Jeste li tijekom školovanja uočili i neke greške koje ste prije radili u pripremi slastica? Ukoliko jeste, koje su to greške bile?
Karla: Naravno, ali znala sam da će tako biti. U svakom koraku vrlo je lako pogriješiti. Od onih najmanjih grešaka, kao primjerice držanje pribora, pa do pogrešnog načina rada s određenim tijestom ili smjesom.
Marko: Jedina greška koja mi se desila jest da mi se tijesto za tart smanjilo u pećnici. Važno je prhko tijesto ostaviti u hladnjaku što duže da se gluten odmori i tako se tijesto neće smanjiti tijekom pečenja.
Koja vam je najdraža slastica koju ste dosad pripremili u sklopu školovanja?
Karla: Tartovi su mi se definitivno najviše svidjeli. Neki su na prvi pogled jednostavni, a zapravo kriju toliko toga. Svako tijesto može doći u kombinaciju s bezbroj različitih punjenja – čokoladnih, voćnih, orašastih, slanih…
Marko: Kao što sam već rekao, jako sam ponosan bio na svoje lisnato tijesto, ali i praline koje smo radili su bile odlične. Čokolade punjene ganacheom od malina i druge koje su bile punjene smrvljenim keksima i ganacheom od lješnjaka koje imaju okus kao Nutella.
Koliko studenata studira s vama i kakav je odnos profesora prema studentima?
Karla: Moja grupa sastoji se od 9 slastičara dok je kuhara 10. Profesori su odlični, imaju jako dobar i zanimljiv način rada, predavanja su puna primjera i zaista dobro organizirana.
Marko: Na mom smjeru u ovoj godini nas ima oko 60, ali smo podijeljeni u grupe od 15. Odnos profesora i studenata mi se jako sviđa! Profesori su bliski sa studentima i svi se oslovljavaju imenom
Stiže Božić, najslađi dio godine – planirate li već koje ćete slastice pripremati za Božić? Hoće li to biti neki tradicionalni, bez kojeg ne možete zamisliti božićne blagdane ili ćete pak pripremati neku od slastica koje ste naučili pripremati na tečaju?
Karla: Vjerujem da će se ove godine na blagdanskom stolu naći neizbježni tradicionalni kolači, ali uz njih i neke nove osmišljene slastice koje će im opasno konkurirati!
Marko: Jako se veselim Božiću zato što se vraćam doma svojoj obitelji i svojim prijateljima te svojoj kuhinji. Definitivno ću raditi tradicionalne kolače, pomoći mami s orahnjačom i makovnjačom, ali ću probati zadiviti i s nečim što sam naučio ovdje.
I za kraj, je li se i u kolikoj mjeri promijenio vaš pristup izradi i konzumaciji slastica otkad ste stekli nova, profesionalna znanja?
Karla: Ne baš, ali naravno na neke stvari sada gledam malo kritičnije. Moja ljubav prema pripremi, a i konzumaciji slastica svakim je danom sve veća!
Marko: Pa i nije baš. Pečem kolače već jako dugo i sam sam već razvio neke metode. Jedino što mogu reći je da je važno dobro i pravilno sve izvagati i pratiti metodu. Što se tiče konzumacije, naravno, najvažnije je da je desert fin!
Naslovna fotografija: Kulinarski Institut Kul IN / Marko Josipović