U intervjuu za naš portal Borna nam je otkrio koja je njegova najuspješnija slastica, koja slastica kod njega budi sjećanje na djetinjstvo te koje je slastice isprobao na inozemnim glazbenim angažmanima.
Borna Šercar, vrsni je hrvatski bubnjar i udaraljkaš koji ima bogatu i raznovrsnu glazbenu karijeru te djeluje u više glazbenih jazz sastava. Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih vrijedi izdvojiti nagradu Franjo Dugan Salona Očić kvintetu Borna Šercar’s Jazziana Croatica za najbolji koncert u godini (2011.), nagradu Status Hrvatske glazbene unije za najboljeg jazz bubnjara (2014.) te nagradu Porin za najbolju skladbu New red dwarf s albuma Jazziana Croatica Big Band (2015.).
Posebno su zapaženi njegovi nastupi na glazbenim staklenkama s gitaristom Antom Gelom diljem Europe i Južne Amerike. Voditelj je jazz sastava Borna Šercar’s Jazziana Croatica koji izvodi njegove skladbe nadahnute klasičnom hrvatskom i etno glazbenom baštinom.
Jeste li se ikada odvažili izraditi neku slasticu i ako jeste koja je to bila? Je li izrada bila uspješna?
Jednom sam se odvažio napraviti tortu od pistacija, koju obožavam u svim varijantama, i biskvita i bila je vrlo uspješna. Naime, u to doba sam s prijateljima igrao kao „Večera za 5“ tjedan ili nešto slično tom showu pa bi se vikendima nalazili i družili i uvijek bi jedan od nas kuhao od predjela, glavnog jela pa do slastice. Poslije jela bi se ocjenjivali i to snimali, a nakon šest tjedana smo snimku zajedno pogledali i zbrojili bodove – ja sam pobijedio (smijeh).
Postoji li neka anegdota vezana za izradu ili konzumiranje slastica koje se rado prisjetite?
Pa teško je reći, ali anegdota je uvijek nakon raznih večera kad više ne mogu disati od ića i pića. Mjesta za slasticu uvijek, ali uvijek ima što je prosto nevjerojatno (smijeh).
Za koju Vas slasticu vežu sjećanja na djetinjstvo?
Sjećanja me vežu za jednu vrlo jednostavnu slasticu, a to su buhtle s pekmezom od marelica što mi ih je moja majka znala navečer oko ponoći ispeći tako da su bile taman mlake kad bih se ja dokoturao kao tinejdžer iz Jabuke recimo ili s nekog koncerta. Cijela kuća je mirisala po tim buhtlama. Ta toplina pekmeza u njima i cijeli taj spoj mirisa, okusa i toplog doma nakon buke, mraka, blata, gužve Jabuke ili Kulušića… jao. Tek sam tad malo počeo shvaćati i Prousta.
Koja je Vaša omiljena slastica i zašto? Bez koje slastice ne možete zamisliti život?
Čokolada naravno. I to nikakva crna, s ne znam koliko postotaka kakaa, već Lindt mliječna extra creamy! To je to!
Jeste li pobornik tradicionalnih ili modernih slastica?
Volim eksperimentirati tako da rado isprobavam i moderne kuhinje pa tako i slastice. Stvarno mogu svašta probati, ali kad je pita od jabuka dobra, ali ono baš dobra, dobra, mislim da moderno tu ipak gubi.
Koliko se često u Vašoj obitelji izrađuju slastice? Tko je u Vašoj obitelji zadužen za izradu slastica?
Pa zbog brzine današnjeg života najčešće se rade neki jednostavniji kolači i slastice gdje i klinci mogu sudjelovati. Najčešće moja žena s klincima radi palačinke ili neke jednostavnije kolačiće tipa gingerbread man.
Postoji li neka slastica koju svi članovi Vaše obitelji vole, neka Vaša „obiteljska“ slastica?
Definitivno palačinke s Nutellom, brzo , jednostavno, itd. – sve je jasno.
Koja Vam se rođendanska torta urezala u sjećanje? Tko Vam ju je izradio?
Budući da sam rođen u proljeće, mama mi je kao malom za svaki rođendan radila baš takvu, proljetnu, tortu – voćnu s biskvitom: jagode, ananas, banane, itd. Naravno i šlag i neka žuta krema, a biskvit namočen sokom od ananasa.
Koji se kolači u Vašoj obitelji tradicionalno izrađuju za Božić, Uskrs te ostale velike blagdane i obiteljske proslave?
Moja žena zna raditi senzacionalne kuglofe i tortu od sira, i ostale kolače kad joj se da (smijeh), ali kuglof je neizbježan za blagdane i neke važnije obiteljske proslave. Naravno, zaboravio sam reći da je to kuglof natopljen viskijem (smijeh) s dosta viskija.
Zahvaljujući Vašim glazbenim angažmanima imali ste priliku posjetiti razne zemlje. Jeste li možda isprobali njihove tradicionalne slastice i koja Vam se posebno svidjela?
Ne mogu ne spomenuti Italiju, gdje smo stvarno jako često svirali, ali to se zna da oni stvarno obožavaju šećer, od jutra do mraka… Mislim da mi je ipak favorit Orijent što se toga tiče. Jednom sam svirao u Omanu i tamo su nam posluživali libanonsku hranu, koju obožavam, pa tako i neku baš fenomenalnu slasticu, nešto smiješano, ne sjećam se niti kako se zove, ali da mi sada to netko da, znao bih da je to to. I u Istanbulu, to je možda broj jedan za slatko – baklave. U redu su i ove velike kakve mi znamo, i te su vrh, ali male baklavice, što s orasima, pistacijama, bademima, kakaom, nekom mliječnom kremom unutra, itd. Zatim, rahatlokum od ruže s kokosom izvana …
Počastite li se nakon uspješne svirke nekom slasticom?
Aha – pivom (smijeh). Šalim se. Naravno, ako ima nešto slatko nakon koncerta ne biram pa makar to bilo i neko slatko, recimo vino, neka kasna hladna berba. Onako tamno žutonarančastozelenkaste boje, dobro ohlađeno, uljno (smijeh) pa i to je slastica, možda i najbolja tekuća.
Fotografija: Borna Šercar
