Nakon što je na nedavno održanoj Kulinarskoj olimpijadi osvojila srebrnu medalju, Sandra Jadek je s nama podijelila dojmove i otkrila kako je izgledalo natjecanje iz njezine perspektive.
Osvojivši srebrnu medalju na Kulinarskoj olimpijadi održanoj prošlog mjeseca u Stuttgartu, Slavonka Sandra Jadek još je jednom potvrdila da joj je mjesto u samom svjetskom slastičarskom vrhu. Naime, prije toga svoje je umijeće već pokazala na Svjetskom kupu u Luksemburgu 2018. gdje je osvojila brončanu medalju.
Ovaj put popela se stepenicu više, a baš kao i dosada, za svoje je slastice i ovaj put birala domaće, hrvatske sastojke koji njezinim kolačima daju poseban okus.
Sve o tomu koliko su dugo trajale pripreme, koje je slastice pripremala i zašto nije odustala čak ni onda kada joj je bilo najteže, ispričala je u razgovoru za naš portal.
Čestitamo vam na osvojenoj srebrnoj medalji na Kulinarskoj olimpijadi. Kako ste se osjećali kad ste čuli da ste osvojili srebrnu medalju?
Hvala vam. Zašto me svi najprije pitaju kako sam se osjećala? Jednostavno ne znam kako bih vam opisala taj osjećaj. To je pomiješani osjećaj ponosa, olakšanja, uspjeha, sreće i prije svega osobnog zadovoljstva i priznanja da sam uspjela u nečemu što sam stvarala dugi niz godina. Već sam ranije rekla da uživam u slastičarstvu, uživam u toj umjetnosti stvaranja, eksperimentiranja, isprobavanja, uživam u tom adrenalinu kada je sve ograničeno vremenom, kada si okružen s vrhunskim slastičarima, s profesionalcima i kada vidim da sam među njima. A tek kada osvojim nešto, toj sreći nema kraja. I to se jednostavno ne može opisati, kada vidite da ste uspjeli u nečemu što volite, čemu ste posvetili svoj život i podredili sve toj ljubavi.
Jeste li očekivali da ćete se s Olimpijade vratiti s medaljom u ruci?
Prije svih natjecanja se trudim pripremiti najviše što mogu i uvijek dajem maksimum od sebe na natjecanjima. Jedini strah koji imam je da ne razočaram one koji vjeruju u mene, koji mi pomažu u pripremama, u odlasku i koji me ohrabruju cijelo vrijeme. Inače se stvarno ne bojim, nego samo pomislim: „Bože, neka bude kako mora biti.“ Dala sam najbolje od sebe pa kako bude. Do sada je bilo dobro, nadam se da će biti tako i dalje.
Možete li nam opisati deserte kojima ste došli do drugog mjesta na postolju?
Predstavila sam se s četiri restoranska deserta i s četiri petit fours. Propozicije su bile takve da su restoranski deserti morali biti jedan od čokolade, jedan voćni i dva po vlastitom izboru. Petit fours su imali samo zadanu težinu od 6 do 16 grama. Koristila sam kao i uvijek prirodne namirnice domaćih, lokalnih proizvođača, poznatog porijekla, od domaće viljamovke do voćinskog meda i kestena. Najviše pozornosti privukao je desert u obliku kruške koji se sastojao od voćinskog kesten, moussea od šafrana i orahovačkih lješnjaka.
Koliko ste se dugo pripremali za ovo natjecanje i koliko ste dugo radili na samim desertima?
Samo državno natjecanje u studenom prošle godine je bila svojevrsna priprema za Olimpijadu. Čim su objavljene propozicije, pripreme su počele. Najprije samo osmišljavanje, kombiniranje, savjetovanje, a potom i isprobavanje sastojaka – to je dio priprema za svako natjecanje.
Možete li nam malo detaljnije opisati samo natjecanje – koliko je bio prisutan stres, nervoza, trema i tko vam je bio najveća podrška tijekom natjecanja?
Tijekom svakog natjecanja je prisutan stres. Olimpijada će mi ostati u posebnom sjećanju jer sam čak u jednom trenutku mislila odustati od natjecanja, budući da sam u Stuttgart došla s puknutim ligamentom desne noge. Dvije noći prije mog nastupa nisam spavala i jednostavno sam mislila da neću izdržati. Ali, cijela reprezentacija je bila uz mene, a pogotovo kada sam se sjetila moje obitelji i prijatelja koji su vjerovali u mene, znala sam da odustajanje nije opcija ni u kom slučaju. Ipak moram izdvojiti Dražena Šafara i Ivana Đukića koji su me stalno ohrabrivali, pomagali i bili uz mene. Hvala još jednom svima koji su mi na bilo koji način pomogli ne samo na ovoj Olimpijadi, već i onda kada sam počinjala s ovim zanimanjem, a tu su i danas.
Kako biste ocijenili konkurenciju na ovom natjecanju?
Vjerujte da o tome uopće nisam razmišljala. Išla sam u Stuttgart dati sve od sebe, pokazati sve što znam i trudila sam se ne razočarati one koji su mi pomogli da dođem do Olimpijade te one koji su mi tamo pomagali i prvenstveno ne razočarati sebe. Znala sam da će tamo biti jake reprezentacije, ali o njima sam tek počela razmišljati kada je sve bilo gotovo. Prisutni su bili veliki profesionalci, timovi s vrhunskom opremom, tako da možemo reći da je bila jaka konkurencija.
Već ste nas na neki način naviknuli na velike uspjehe budući da ste prije nešto više od godinu dana osvojili broncu na Svjetskom kupu u Luksemburgu. Jeste li se i sami naviknuli ostvarivati ovakve rezultate?
Kao što sam već ranije rekla, prije svakog natjecanja očekujem sve i ne očekujem ništa. Odlazim na natjecanje pokazati sve svoje znanje, trudim se dati sve od sebe i pokazati najviše što mogu. Svjesna sam svojih rezultata i nagrada koje sam osvojila, ali sam isto tako svjesna i rizika i nekih nepredviđenih situacija na koje ne mogu utjecati.
Nakon svjetske bronce i srebra, možda uskoro dođe i svjetsko zlato. Kakvi su vam planovi za budućnost, koje je sljedeće svjetsko natjecanje na kojemu vas možemo očekivati?
Trenutačno nemam nikakvih planova što se tiče natjecanja. U tijeku su pripreme za Zlatni orah ovdje u Slatini 21. ožujka ove godine, a što će biti dalje vrijeme će pokazati.
Fotografije: Sandra Jadek
