Ova namirnica bila je popularna kod starih Grka koji su od nje izrađivali slastice te su je smatrali simbolom ljubavi i sreće, dok su ju Rimljani upotrebljavali za dobivanje eteričnih ulja koja su koristili za izradu parfema.
Dunja (Cydonia oblonga) svoje porijeklo vuče iz jugozapadne Azije, a kao jedina vrsta iz roda Cydonia poznata je i pod nazivom ”sidonijska kruška”. Visina drveta dunje kreće se od 2 m do 7 m. Plod dunje oblikom podsjeća na jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, pokriven je dlačicama koje se lako otklanjaju, a boja ploda varira od zlatnožute do crvene. Miris ploda je vrlo ugodan, a tvrdo meso ploda je trpko-kiselog okusa.
Plodovi dunje ubiru se od sredine rujna do kraja listopada, a listovi od sredine svibnja do sredine rujna. Koristi se pri izradi slastica, ali i u ljekovite te kozmetičke svrhe.
Ljekovita svojstva dunje
Dunja je siromašna kalorijama, a bogata dijetalnim vlaknima i bakrom te sadrži puno taninskih tvari. Dobar je izvor vitamina C. U ljekovite svrhe koriste se svi dijelovi dunje: plodovi, listovi i sjemenke. Plodovi dunje obiluju pektinom, amigdalinom, fosfornom kiselinom te vitaminom C te imaju dobar učinak na liječenje anemije.
Sok od dunje ukuhan sa šećerom u jednakom omjeru ima povoljan učinak na bolesti prsnog koša te bolesti grla. Konzumacija kuhanih plodova dunje pogodna je i kod upale želučane i crijevne sluznice te za liječenje dijareje. Sluz sjemena dunje koristi se za liječenje rana i opeklina, ali je svoju upotrebu pronašla i u kozmetičkoj industriji, za izradu losiona i krema za kožu.
Čuvanje dunje
Dunje nisu dostupne u trgovinama, a rijetko se mogu pronaći na tržnicama. Uglavnom ih se može pronaći u voćnjacima. Prilikom odabira dunje važno je paziti da je boja ploda jednolična te da plod nije previše mekan. Kako bi što duže sačuvale svježinu, čuvaju se u hladnjaku, u plastičnoj vrećici, hermetički zatvorene. Mogu se čuvati i na sobnoj temperaturi, u zdjeli s voćem. Budući da imaju intenzivan miris, on će se brzo proširiti po prostoru.
Fotografija: Pixabay
