Više od 150 godina slatke bakarske povijesti utkano je u tortu koja je nedavno dobila mjesto koje zaslužuje u turističkoj ponudi ovog grada.
Nedavno otpočelo „Margaretino leto“, najveća kulturno-turistička manifestacija u Bakru, posjetitelje je zagolicalo mnoštvom originalnih programa. Otvaranje su obilježile tematske šetnje inspirirane slijepim vodonošom Ivanom Čopom (1869-1916), a sličnim je zanimljivim događanjima ispunjen i ostatak manifestacije. U mnoštvu koncerata, književnih večeri i tematskih šetnji skrivenim zakucima bakarskog područja, nas je ipak zaintrigirala slađa strana živopisne lokalne turističke ponude.
Mjesto gastronomskih ispreplitanja
Nismo je trebali dugo tražiti. Ipak je Bakar staro pomorsko mjesto i važna luka (nekoć i najveći grad u Hrvatskoj). Ovdje su se isprepleli mnogobrojni gastronomski utjecaji, a svoje mjesto pod suncem pronašle su delicije za sve prigode – od skromnog no nezaobilaznog mornarskog peciva, čuvenog bakarskog baškota, do skupocjene Bakarske vodice s nadaleko poznatih bakarskih prezida i lokaliteta Takala. Negdje u sredini između ova dva gastronomska doživljaja, jednog isposničkog i težačkog, a drugog aristokratskog, svoje je mjesto pronašao i slatki zalogaj bakarskih građana i putnika namjernika kroz njihov grad – zalogaj bakarske torte.
Ova slastica od naizmjence poslaganog svijetlog i tamnog biskvita, s bogatom no laganom kremom od oraha između, jedno je od onih jela koje su u prošlosti boljestojeći Bakrani njegovali kao dio svečanog jelovnika, dok bi si ga putnici brodskim linijama što su pristajale u Bakru također znali priuštiti, jer – ne putuje se svaki dan, i to treba znati i proslaviti.
Delicija spašena od zaborava
Zanimljivo je da je sve do prošle godine bakarska torta živjela tek u obiteljskim uspomenama starih bakarskih obitelji. Jedna od njih je i porodica Roberti, čije su ženske pripadnice recept za tortu prenosile s koljena na koljeno, više od 150 godina! Pritom se u svakoj od generacija našla barem jedna žena vična kuharsko-slastičarskom umijeću – od pranone Sandrine, preko none Ane, do majke Francesce. Na kraju ovog niza, blažen među svojim pretkinjama, našao se Francescin sin Marin. Iako se, muško kao muško, nije odvažio isprobati recept, Marin ga je uz pomoć sestrične Darke, u suradnji s bakarskom Turističkom zajednicom i pekarom „Vrbnik“, nakon desetljećâ života „na papiru“, ponovno učinio sastavnim dijelom bakarske svakodnevice i gastro-turističke ponude.
Slasticom koja Bakranima uljepšava dan, a njihovim posjetiteljima otkriva ovaj drevni sjevernojadranski gradić na način na koji se zaljubljuje najbrže i najtrajnije – kroz zalogaj. U pauzi između zanimljivih programa „Margaretinog leta“, nemojte ga propustiti ni vi!
U suradnji s Turističkom zajednicom Grada Bakra
Fotografije: Miljenko Šegulja