Vlasnica novootvorene zadarske slastičarnice L’orchidée i autorica bloga Sweet emotions ispričala nam je sve o svom putu od novinarke do slastičarke te otkrila što trebate znati ako se i sami odvažite na otvaranje slastičarnice.
Kad je u pitanju slastičarstvo, svibanj je u Zadru protekao u znaku otvorenja nove slastičarnice nazvane L’orchidée. Vlasnica ove slastičarnice je Teuta Babajko Jamičić, koja je u ovu slatku avanturu krenula sa svojim mužem Ivanom.
Ono što ih čini drugačijim od drugih zadarskih slastičarnica je, kako Teuta kaže, njihova ponuda u kojoj imaju moderne slastice u monoporcijama.
Kako su izgledali njezini počeci u slastičarstvu, hoće li i nakon otvaranja slastičarnice nastaviti voditi blog Sweet emotions te kako ocjenjuje stanje u zadarskom slastičarstvu ispričala je samo za Slatkopediju.
Zadrani i njihovi gosti odnedavno imaju priliku uživati u vašim slasticama na jednom mjestu nazvanom L’orchidée. Možete li nam reći o čemu se točno radi i kada ste krenuli s radom?
L’orchidée je slastičarnica otvorena 8. svibnja. Moderne slastice su naš izbor, izrađuju se u pojedinačnim formama, dakle monoporcijama. Uskoro ćemo dio slastica ponuditi i u formi entremet torti. Slastice se izrađuju ručno, od izvornih namirnica, slatkog vrhnja, maslaca, kvalitetne čokolade, voća…, bez umjetnih konzervansa i bojila.
Odakle ideja za ime vaše slastičarnice i kako to da niste izabrali neko hrvatsko ime?
Ideja o imenu nije se baš rodila preko noći. U glavi sam odavno znala kako sve to treba izgledati, ali niti jedno hrvatsko ime, o kojemu smo moj muž Ivan i ja razmišljali, meni nije “sjelo”. Bilo je tu svega, omiljenih namirnica, favoriziranih slastica, divnih gradova, sanjivih lokacija, slatkih stihova… i odmahivanja glavom na kraju. A odgovor je zapravo bio oko nas, orhideje koje imamo, posljednjih godina su nekakav moj mir, zen, odmor od posla koji bih uvijek nekako nosila kući. Kad je Ivan rekao L’orchidée to je bilo to! Jednostavno se uklopilo u moju viziju.
Možete li nam ukratko predstaviti ponudu koja se može naći u vašim vitrinama?
Krenuli smo sa sedam različitih slastica, a svaka od njih, kako ja volim reći, ima svoje umjetničko ime. Tako su u našoj vitrini Sun king, Savoy truffle, Her majesty, Miss Lizzy, Strawberry fields, Ebony i Ivory. Nismo otkrivali, a niti skrivali, prepoznali su tek rijetki, imena nose po hitovima Beatlesa. Sun king je klasik, limun tart koji ima kremu od badema, gel od limuna, limun curd te talijansku i francusku meringu. Savoy truffle je kombinacija kreme od crnog ribizla i kreme od mascarponea aromatizirane maćuhicama s mojeg balkona, na biskvitu od lješnjaka i prhkom tijestu. Mliječna čokolada, đumbir, cimet i bademi u kombinaciji s mangom i kruškom skriva se u Her majestyju, dok je Miss Lizzy, koji je u plastičnoj posudici, engleska krema od četiri vrste čokolade s mrvičastim tijestom od kikirikija. Zbog velikog interesa za bezglutenskim desertima Stawberry fields je tjedan dana nakon otvaranja promijenio svoj sastav i izgled – naime, preselili smo ga u posudicu, izbacivši segmente s brašnom. Baza mu je ostala ista, mousse od jagode sa smoothijem od jagode. Ebony i Ivory dolaze u popularnoj fingers formi. Dok Ebony donosi moćnu kombinaciju lješnjaka, karamele i čokolade, Ivory je njezina verzija s vanilijom, bijelom čokoladom i malinama, aromatizirana ružama.
Na samom početku razgovora istaknuli ste da ste okrenuti modernim slasticama. Primijetili smo da se radi i o vizualno atraktivnim kolačima ukrašenim među ostalim i staklenom glazurom. Imate li u Zadru konkurenciju u takvim slasticama ili prvi uvodite taj način ukrašavanja na zadarsko tržište?
Zadar je u slastičarskom pogledu još uvijek vjeran okruglim formama torti velikih promjera pa je u tom smislu naša ponuda svakako novost. Jako sam sretna što ovako nešto prvi možemo ponuditi u Zadru.
Osim modernih slastica, hoće li se u vašoj ponudi naći i tradicionalne dalmatinske slastice i ukoliko hoće, koje?
Za sada ne, možda jednog dana u nekom modernom izdanju.
Tko je zaslužan za vizualni identitet na društvenim mrežama, a tko za unutrašnje uređenje slastičarnice?
Za vizualni identitet zaslužna je Monika Milišić, grafička dizajnerica iz Splita. Monika je već naučila čitati moje misli jer dugo s njom radim prilikom torta po narudžbi. Hvala, Monika! Što se tiče unutrašnjeg uređenja slastičarnice, ono što sam ja zamislila, Ivan se pobrinuo da to zaista i bude tako.
Možete li nam predstaviti vaš tim koji će biti zaslužan za pripremu i serviranje slastica? Vi ćete biti glavna slastičarka – možete li nam reći nešto više o vašem obrazovanju i dosadašnjem iskustvu u slastičarstvu?
L’orchidée tim smo Ivan i ja! On ima iskustva u ugostiteljstvu, ja u proizvodnji, trenutno tako funkcioniramo. Što će biti dalje, vidjet ćemo…
I ranije smo zajedno radili, kao fotograf i novinarka, tako da nam je situacija draga i dobro poznata. U novinarstvu sam bila 15 godina, tijekom kojih rastao je moj interes za događanja na gastrosceni. Buđenje slastičarstva u Hrvatskoj jako me veselilo, a loše financijske prilike u novinarstvu bile su mi najbolji izgovor za okretanje nove stranice. Godine 2014. upisala sam prekvalifikaciju za slastičarku u Hotelijerko-turističko i ugostiteljskoj školi u Zadru. Godinu sam dana išla u školu. Bez papira tad nisi mogao nigdje raditi. Prvu slastičarsku sezonu odradila sam u Biogradu, nakon toga godinu dana u jedinoj zadarskoj čokolateriji, potom Falkeinsteiner hotelima te sam dvije godine u Preku vodila slastičarnicu. Sada je došlo vrijeme da učinim nešto za sebe.
Što biste vi istaknuli kao glavne različitosti vaše slastičarnice od drugih zadarskih slastičarnica?
Osim ponude, različiti smo i po načinu funkcioniranja. Naime, mi smo mali obiteljski obrt, gdje sam ja kao vlasnica ujedno i osoba koja pravi slastice. To podrazumijeva znanje o cjelokupnom proizvodnom procesu “home made” slastica, što garantira kvalitetu. Takva proizvodnja znači naravno i manje količine proizvoda, što ja ne smatram ograničenjem. Štoviše, malim serijama osiguravaju se uvijek svježi proizvodi bez upotrebe umjetnih konzervansa. Iz tog razloga moguća je veća kreativnost i korištenje vrhunskih sastojaka čija upotreba u velikim proizvodnjama nije isplativa.
Kakvo je, po vašem mišljenju, stanje u zadarskom slastičarstvu? Imaju li Zadrani razloga za ponos ili pak imaju moraju poraditi na razvoju slastičarske scene?
Zadar ima mnogo talentiranih pojedinaca. Voljela bih da skupe hrabrosti i učine nešto za sebe. S druge strane je gastro scena takva kakva je, slastičarstvo nije iznimka, kvalitetu zamjenjuje kvantiteta. Šteta!
Vi ste već otprije prisutni na hrvatskoj gastronomskoj sceni kao autorica bloga Sweet emotion. Recite nam nešto više o blogu – kada je pokrenut, kako je dobio ime, kako ste uopće došli na ideju pokretanja bloga?
Blog sam pokrenula u siječnju 2016. godine. Pokretanje bloga nekako se nametnulo samo po sebi kao prilika za spajanje moje ljubavi prema pisanju, fotografiji i slastičarstvu u jednu cjelinu. Divno iskustvo! A ime, eto, kao i za slastice, inspiracija iz glazbenih voda, Aerosmithov hit Sweet emotion. Dobra glazba mnogo mi znači.
Hoćete li nastaviti voditi blog i nakon otvaranja slastičarnice ili za to više neće biti vremena?
Žao mi je što nisam aktivnija blogerica, sada osobito. Teško je naći vremena za sve što bi htjela. No, želim i dalje pisati, vjerujem da ću naći vremena.
Odakle crpite inspiraciju za svoje slatke kreacije? Volite li više pripremati hrvatske slastice na moderan način ili su vam izazovnije strane, francuske, talijanske…?
Prije par godina u kratko vrijeme bili smo u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. S putovanja, osim punih kovčega, vraćam se i puna inspiracija. Okuse i mirise pamtim, nosim ih sa sobom. Uvijek se sjetim Prousta i madeleine kolačića.
Francuska mi je inspiracija u svakom pogledu, volim način na koji se tamo živi, kulturu, modu, slastice…
I za kraj, što biste poručili onima koji razmišljaju o otvaranju vlastite slastičarnice na što trebaju pripaziti, što bi svakako trebali znati prije upuštanja u tu avanturu?
Uf, trebate znati sve! Kad definirate što želite, pročitajte sve zakone i pravilnike, i nađite gdje pripadate. I onda kreće turneja po državnim uredima, naoružajte se strpljenjem i ne odustajte! Prije ili kasnije sve dođe na svoje.
Fotografije: Slastičarnica L’orchidée
