Ovaj kolač specifičan za bosansku kuhinju osmansko je naslijeđe, a danas je neizostavan dio ramazanskih svečanosti i popodnevnih kava.
Recept za kadaif, slatki specijalitet specifičan za orijentalnu kuhinju, pa tako i za Bosnu i Hercegovinu, u naslijeđe su ostavili Osmanlije nakon više od 400 godina vladavine nad ovim krajem. Kadayif, originalno arapska slastica ime je dobila od arapske riječi kataif, što znači baršun. Osmanlije su ga donijele iz daleke Palestine, gdje ga nazivaju kanefah.
Kadaif, spravljen od rezanaca tijesta punjenih nadjevom od oraha, pečenih pa okupanih u slatkoj agdi, postao je sastavni dio bosanske kuhinje. Danas su ramazanske svečanosti bez njega nezamislive, a ispočetka su ga, zbog skupoće šećera, mogli priuštiti samo bogatiji.
Izrada tijesta kadaifa umjetnost je za sebe. Ekmečije (pekari) su kadaif nekada pravile od mlijeka, vode, jaja i kvalitetnog brašna. Žitku smjesu propuštali su kroz cjedila nalik na češalj. Tako dobivene strune polagali su na rotirajuću veliku bakrenu demirliju (veliku plitku posudu koja se stavlja na metalni stalak i služi kao niska trpeza), koja se odozdo zagrijavala. Tijesto se zatim kratko peče, kako bi se zadržao njegov strunasti oblik. Zbog zahtjevne pripreme, danas se tijesto uglavnom priprema tvornički pa domaćice mogu kupiti već gotovo tijesto.
Domaćice najčešće kadaif pripremaju u četvrtastom plehu. Između dva sloja tijesta za kadaif nalazi se nadjev od oraha, a kolač se reže na kocke. Grčki kadaif (ili grčki kataifi) češće ima oblik male rolade, a kao nadjev se mogu koristiti i drugi orašasti plodovi, poput pistacija. Kadaif se služi hladan, okupan agdom, uz popodnevnu tursku kavu.
Izvor: Dnevni avaz
Fotografije: Ana Brkanlić
[print_link]
