Nekoliko žena diljem Hrvatske iz godine u godinu s posebnim nestrpljenjem čeka prosinac jer tada slijedi okupljanje najslađeg kluba – Kluba božićnih kolačića, o kojem vam više donosimo u nastavku.
Prije devet godina u Vinkovcima je započela jedna slatka božićna priča. Naime, upravo je ondje 2011. Iva Knežević, potaknuta knjigom Anne Pearlman Klub božićnih kolačića osnovala istoimeni klub. Prema saznanjima članica ovog Kluba, jedini je to klub te vrste u Hrvatskoj.
Ljubav prema pripremi božiićnih kolačića već godinama spaja članice ovog jedinstvenog kluba. Prva subota u prosincu njihov je dan, dan kada se okupljaju, izmjenjuju kolačiće i recepte, ali i puno više od toga – dijele svoje intimne priče, uspjehe i neuspjehe, lijepe i ružne trenutke koji su obilježili godinu s kojom se opraštaju. Uz suze i smijeh, nikad ne nedostaje ni dobrih kolačića, koje na kraju svog druženja redovito dijele s vatrogascima iz lokalne postaje.
Sve o ovoj slatkoj božićnoj priči i u kojoj se najviše dvanaest žena iz godine u godinu okuplja oko božićnih kolačića za naš su portal ispričale članice Kluba Rosana Knežević i Iva Knežević.
Iako mnogi za to ne znaju, u Hrvatskoj postoji Klub božićnih kolačićaa koji ste osnovali upravo vi. Možete li nam ispričati kako je to sve krenulo i odakle ideja za pokretanje jednog takvog kluba?
Ideja za pokretanjem Kluba božićnih kolačića nastala je kao potreba za druženjem i upoznavanjem novih ljudi, a inspirirana je istoimenom knjigom Klub božićnih kolačića autorice Ann Pearlman. Prvotna ideja potekla je od jedne od članica, Ive Knežević, tako što je pozvala svoje četiri poznanice koje bi trebale pozvati svoje poznanice kako bi se međusobno upoznale, zabavile i razmijenile kolačiće-darove pod određenim pravilima. Pravila za druženje navedene su u gore navedenoj knjizi, a mi smo ih malo prilagodile. Tako primjerice kolačići moraju biti lijepo umotani da izgledaju kao privlačni darovi (ne smiju biti „samo“ na tanjuru i omotani folijom i mašnom); ne smije biti više od 12 žena, a broj kolačića u paketiću je od 8 do 12 ovisno o veličini kolačića; ne smije se propustiti ni jedna godina – a ako se i propušta, kolačići se moraju poslati/dostaviti na druženje; druženje je uvijek prve subote u prosincu (početak Adventa, druženje je kao uvod u božićnu čaroliju), Domaćica je uvijek druga; uz svaki paketić kolačića obavezno je priložiti i recept; nove članice su takozvane „djevice kolačića“; broj paketića odgovara broju nas članica (ali se svake godine mijenja i nikad se točno ne zna koliko paketića treba napraviti); druženje je samo za nas članice (tate čuvaju djecu taj dan, mame su slobodne to jedno poslijepodne u godini)…
Klub božićnih kolačića je aktivan od 2011. i prema našim saznanjima, za sada je jedini u Hrvatskoj.
Koliko vas je u klubu i je li se tijekom godine broj članova Kluba mijenjao? Je li se i mjesto u kojem se okupljate mijenjalo?
U Klubu nas je trenutno jedanaest, a započeli smo sa manjim broje od svega sedam jer koliko god se ženama svidjela ideja druženja, malo je onih hrabri koje su pristale na druženje. U međuvremenu se postav članica mijenjao jer su se neke odselile, neke se nisu držale pravila, neke su jednostavno odustale. Druženje je svake godine kod druge Domaćice, na druženju uvijek odabiremo tj. uvijek se javi jedna od nas koja je spremna ugostiti nas iduće godine. Uloga Domaćice je pripremiti svoj dom u božićnom ozračju, a mi „gosti“ osim kolačića donosimo i nešto za jelo i piće kako bi se Domaćici olakšalo ugošćavanje i kako ne bi bila na velikom trošku. I tu imamo pravila, primjerice ako se donose kanapei potrebno je donijeti samo 11 komada, a sve što ostaje – ostaje Domaćici.
Što su po zanimanju članovi vašeg kluba? Jesu li inače vezani za slastičarstvo ili ih sa slasticama povezuje samo božićni klub?
Članice Kluba božićnih kolačića su trebale biti različitih zanimanja i profesija, pritom nije važno da li imaju veze sa slastičarstvom, no tijekom godine se nekako iskristaliziralo da su članice uglavnom osobe koje se bave radom s djecom, tako da imamo najviše odgojiteljica i učiteljica/profesorica u klubu. Nitko se od njih nikad nije bavio slastičarstvom, ali nas je povezala ideja, kao i volja za pravljenjem kolačića.
Koja su glavna zaduženja članica Kluba i jeste li aktivni tijekom cijele godine ili samo u božićno vrijeme?
Glavno zaduženje članica Kluba je pripremiti kolačiće (nove, fine, ukusne) i upakirati ih – kreativnost je ovdje bitna, treba se potruditi i osmisliti zanimljivo i privlačno pakiranje za kolačiće, kako bi darivanje istih bilo što ugodnije i veselije. Jedna od nas, svake godine druga, ima i obvezu popunjavanja naše knjige tj. dnevnika Kluba božićnih kolačića kojeg uređuje prema svojim željama i zapažanjima s druženja – to je ujedno i pisani trag svih naših druženja. Sve zajedno vodimo i našu Facebook stranicu, koja je zatvorena za javnost, a služi nama za razmjenu recepata i slika, određivanje broja paketića, predlaganje novih „djevica“, dogovorima za druženje… Igra s čarobnim brojem paketića svima nam je najdraža – jer nikad nismo sigurne koliko paketića zapravo treba biti i uvijek napravimo više paketića nego što treba – do sada nismo imali manjak paketića! Nedostatak vremena rezultira svake godine zbrkom tjedan dana prije druženja jer „sve se radi u zadnji tren“ (pisanje dnevnika, osmišljavanje ambalaže, pečenje kolačića…) iako cijele godine promišljamo i izmjenjujemo ideje! Ali sve je to dodatna čar koja nas u Klubu veseli. Naša članica Snježana ima zaduženje prikupljanja recepata sa svih druženja pa jednog dana možda i svi recepti završe u maloj kuharici!
Koliko je kolačića do sada pripremljeno u sklopu aktivnosti Kluba božićnih kolačića i koji su imali najviše uspjeha?
Broj do sada pripremljenih kolačića u sklopu Kluba je beskonačan… mi se ne bavimo brojevima, ionako pogriješimo svake godine. Broj kolačića je uvijek dovoljan da svi imamo paketić za doma i za druge!
Organizirate li u sklopu aktivnosti kluba i neke humanitarne akcije i jeste li već još nekomu, osim vlastiti obiteljima zasladili božićne blagdane?
Za sada, osim uveseljavanja naših vlastitih obitelji tanjurom punim različitih finih kolačića, dio naše čarolije dijelimo i s lokalnom vatrogasnom postajom koju posjećujemo nakon svakog druženja te im darujemo onaj jedan „naš“ paketić kolačića koji je višak (tu se uvijek nađe više „viška“ paketića) . Pitate se zašto vatrogascima? Pa priča je sljedeća – jedna naša članica šetala je parkom te vidjela mačku koja je zapela na drvetu i nije znala kako sići dolje, ubrzo su došli vatrogasci i spasili mačku. To je nju toliko oduševilo da mi evo već 7 godina našim dragim vatrogascima nosimo kolačiće. Oni nas s veseljem čekaju svake godine i nadamo se da ćemo tu tradiciju nastaviti i ubuduće.
Kako su do sada izgledala okupljanja kluba, a kako u ovom novom normalnom? Koliko je epidemiološka situacija utjecala na vaše aktivnosti?
Do ove godine svako naše druženje bilo je slično, okupljanje je bilo kod jedne od nas – Domaćice, zajedno smo se družile, napričale, izmijenile priče iz godine koja je skoro iza nas. Tradicionalno druženje započinjemo za stolom uz juhu od bundeve (prema prijedlogu iz knjige) i laganim međusobnim ćaskanjem. Zatim smo se „selile“ na tradicionalno „okupljanje u krugu“, gdje bi svatko od nas u kratkim crtama ispričao što mu se u protekloj godini dogodilo te bi onda počeli s razmjenom paketića i objašnjavanjem zašto baš taj tip kolačića i koje je značenje njegovog paketića. Svaki paketić kolačića predstavljao bi nešto bitno iz protekle godine za svaku od nas, priče su nekad lijepe, a nekad manje lijepe, u svakom slučaju intimne i životne za svaku od nas. Često je tu puno smijeha, ali i suza jer život svake od nas prožet je kako lijepim, tako i tužnim dijelovima. Svaka od nas daruje svakoj članici jedan paketić kolačića, a svi viškovi paketića završavaju u kutiji koju potom nosimo vatrogascima pa tamo nastavljamo naše druženje.
Za ovu godinu smo imale velike planove, naš prvi zajednički put na druženje i posjet jednoj od članica, trebali smo vlakom ići za Zagreb i doživjeti Advent u Zagrebu, zajedno se okušati u klizanju i zatim se po tradiciji ugrijati uz juhu od bundeve te okupiti u krugu; ali s obzirom na novonastalu situaciju u zadnji tren odustali smo od planova… teško nam je bilo odreći se druženja, bacile smo se na posao i s dodatnim entuzijazmom i velikom željom ispekli smo i ove godine kolačiće te se pola naših članica susrelo u parku na kratkoj razmjeni paketića, a ni vatrogasci nisu ostali bez svojih kolačića. Tradicija je održana, Klub božićnih kolačića nastavlja dalje…. Nadamo se iduće godine po starom običaju!
Koji su planovi vašeg kluba za ovu godinu?
Plan za ovu godinu – ostati zdrav i ostati doma te peći kolačiće za svoju obitelj i zajedno s njima (prvenstveno uživati u pravljenju kolačića s djecom). Viškom kolačića i dalje uveseljavati ljude oko nas – posebice tu mislimo na starije oko nas (svi imamo oko sebe starije susjede). I to je to za ovu godinu – godina je ionako pri kraju. Nadamo se da će iduća biti puno drugačija i da ćemo s opet svi zajedno moći družiti i uživati u kolačićima.
I za kraj, otkrijte nam što je po vašem mišljenju najvažnije prilikom pripreme božićnih kolača?
Kao što je i u knjizi navedeno, a ujedno je i naša vodilja, kolačići su „savršen recept za ljubav, smijeh i prijateljstvo“. Najvažnije prilikom pripreme naših prvih božićnih kolačića (zapravo je druženje početak, slatki uvod) je promišljanje o godini koja se bliži kraju, o svemu što je ta godina donijela, ali i odnijela, što nam je značila. Pravog, savršenog recepta nema, i nikada neće biti, pravi sastojak je uvijek dobar omjer ljubavi, razumijevanja i uvažavanja, prijateljstvo koje nas spaja iz godine u godinu, a kolačići koji pitom ostanu – podsjetnik su upravo na to, i to prijateljstvo traje, kao što se i okusi pamte!
Fotografije: Klub božićnih kolačića
