Iako su se tradicionalno izrađivale samo na zadnji dan poklada, kako bi se njima počastilo maškare, u današnje se vrijeme izrađuju tijekom cijele godine, a posebno u fašničko vrijeme.
Krafna je slastica od dizanog tijesta, okrugla oblika, koja se prži u ulju. Prženjem poprima karakterističnu smeđu boju, a na sredini ostaje prepoznatljiv bijeli prsten. Gotove se krafne tradicionalno nadijevaju marmeladom od marelice te se posipaju šećerom na vrhu. Nadjev u krafni mora biti obilan, ali ne smije curiti iz nje. Postoje različite varijacije oblika krafne te različita punjenja poput kreme od vanilije i čokoladnog namaza, ali i različiti načini ukrašavanja, i to glazurom, raznobojnim preljevima, ukrasnim mrvicama i sličnim dekoracijama. Krafne se tradicionalno izrađuju u vrijeme poklada, stoga se za njih u hrvatskom standardnom jeziku koristi naziv pokladnice. U različitim dijelovima Hrvatske, ali i svijeta postoje različiti nazivi za njih, no kod nas se najčešće nazivaju krafna, krofna ili krafen.
Ova slastica svoje korijene vuče iz Austro-Ugarske, a Bečani se zaklinju kako je izumiteljica krafne Cäcilie Krapf, koja je u svojoj pekarnici, krajem XVII. stoljeća proizvodila peciva koja je u pokladnom vrijeme punila kuhanim voćem.
Pored ove priče o nastanku krafne postoji i legenda o jednoj nesretno zaljubljenoj kuharici koja je pripremljeno tijesto, umjesto u pećnicu, ubacila u vruću masnoću te da su upravo tako nastale krafne.
Još jedna priča o njihovom nastanku seže u 1756. u vrijeme vladavine Fridrika Velikog. Jedan od ađutanata njegove vojske bio je berlinski slastičar koji je pri povratku u Berlin ispekao okrugla, slatka peciva nalik na topovske kugle koje je nazvao Berlinske kugle, a koje su kasnije preimenovane u krafne.
Koja god priča o nastanku bila istinita, jedno je sigurno – fašnik je bez ovih ukusnih slastica nezamisliv.
Fotografije: Pixabay
