Ivana s bloga Tasty business otkrila nam je kada je pokrenula blog, zašto najviše izrađuje slastice s bobičastim voćem te koja je njezina omiljena slastica.
Nakon završetka fakulteta, tražeći posao, Ivana je odlučila uploviti u svijet blogera. Od malih nogu pomagala je majci u izradi slastica, a i dan danas smatra ju najvećim kritičarom. Kad su slastice u pitanju, spoj prhkog tijesta i bobičastog voća Ivanin je ideal. Kako bi fotografije na njenom blogu bile jednako dobre kao i slastice upisala je tečaj fotografiranja.
Kako i kada je nastala ideja o pokretanju vlastitog kulinarskog bloga?
Nastala je negdje u onom vremenu između završavanja faksa i traženja posla – kada sam se ostavila studentskih poslova, silnih volontiranja i projekata i odlučila raditi nešto baš, baš za sebe i svoj mir.
Kako ste osmislili ime za Vaš blog? Je li odabir bio Vaša osobna odluka ili ste imali nekoga tko Vam je pomogao u odabiru?
To mi je, otkad blogam, bio najveći problem (smijeh). Ono kao kada radiš prezentaciju i većinu vremena odabireš dizajn slajda i font. E, tako je bilo i kod mene. Nisam htjela da blog bude izrazito slatkog imena, a ni slanog. Pa je nakon oluje ideja, zapisivanja na papir i stavljanja pluseva i minusa upravo došlo do ovog.
Preferirate li slana ili slatka jela?
Na to pitanje svakim danom drukčije odgovaram. Teško je to. Jedan dan se uvalim u kuhinju i radim samo slano, dok drugi dan se zakačim za slatko pa dijelim okolo i debljam sve svoje bliske ljude. Raspoloženje igra izrazitu ulogu.
Smišljate li vlastite recepte ili modificirate postojeće prema svom ukusu?
Kako kada. Otkad blogam sam se kulinarski stvarno razvila i nekada iskemijam nešto što mi je kasnije nevjerojatno kako mi je inspiracija uopće pošla u tom smjeru. Nekada uzmem nečiji recept i mijenjam stvari jer čestim kuhanjem već onako, iz ruke znaš kako postići upravo ono što ti ili netko tvoj voli.
Kada se rodila Vaša ljubav prema kulinarstvu, a osobito slastičarstvu?
Još otkad sam mala bila. Moja mama je uvijek bila majstor za slatko i uvijek sam bila mali pomagač. Koliko koristan, to je već neko drugo pitanje. Volim kada drugi kušaju ono što napravim, ali kada mama kuša …. Osjetim da u meni nešto treperi. Što će reći, što će reći … (smijeh)
Koja je Vaša omiljena slastica i zašto?
Galette s borovnicama ili jagodama. Jednostavno za napraviti, miriše cijeli stan, cijelo susjedstvo je ljubomorno (smijeh). Volim prhko tijesto, mogla bi živjeti na njemu! Još kada se s time spoji moje najdraže voće …. Sreći nema kraja.
Jedete li radije slastice koji netko drugi izradi ili ipak najviše uživate u vlastitim?
Naravno da su to one koje netko drugi izradi. Izrazito sam kritična prema svojim i uvijek svakoj nađem neku manu. Kada netko drugi priprema, sve je divno! I kada vidim otprilike da je nešto stvarno pogrešno napravljeno, primijetila sam da razmišljam opet samo o pozitivnim stvarima i da samo razmišljam kako je fino.
Postoji li slastica u kojoj „ubijate tugu“ ili pak neka kojom slavite važne uspjehe u životu?
Izrazito jednostavno jelo koje kod mene ubija tugu je uvijek bio i uvijek ostao koh od jabuka. Mama bi mi ga, barem ja imam osjećaj, uvijek radila kada sam bila mala u onim trenucima za koje je osjetila da koh treba. Toplo, cimet i jabuke mirišu, e to je comfort food. Čime slavim uspjehe? Sladoled. Uvijek je tu sladoled! Jogurt i šumsko voće, malina neovisno o godišnjem dobu.
Fotografirate li sami slastice koje izrađujete?
Naravno! Postoji svega par fotografija koje je, zbog moje fiks ideje kako ta fotka treba izgledati, slikao moj dečko. Ne znam jesam li sveukupno bila zadovoljna s 10 posto fotki koje sam fotkala. Uvijek gledam što može bolje. Sada još idem i na jednu radionicu, jednostavno mi je fotkanje tijekom bloganja postalo važno, isto kao i kuhanje i pečenje.
Većina slastica na vašem blogu u sebi sadrži bobičasto voće-što Vas tako vuče bobičastom voću?
Kad ga tako volim. Čekam to proljeće/ljeto samo da mogu raditi slastice od njega. Toliko ideja, mislim da sam ljudima dosadila malo (smijeh). Ja sam ona osoba kojoj, ako ju želite podmititi, donesete jagode, borovnice i maline. Čokolada, ništa to.
Imate li neku anegdotu vezanu uz izradu slastica koja Vam izmami osmijeh na lice?
Mislite ono kada smo brat i ja kuhali puding kada smo bili mali i potpuno izgorili i uništili mamin novi Zepter lonac? Meni izmami osmijeh na lice. Mojim roditeljima, kada se toga sjete, ne znam baš (smijeh).
Imate li neki savjet za koji smatrate da bi pomogao našim čitateljima u izradi slastica?
Jedan jedini. Ništa ne radite u žurbi. Kod slatkoga nema onoga na brzinu, nema puno kao ofrljoke ću. Strpljenje i mir su jedini ključevi dobre slastice. U slučaju da ste nervozni ili brzi, ništa neće ispasti kako treba.
Fotografija: Tasty business