Martina Ražov, autorica bloga La Martina cakes nova je suradnica portala Slatkopedija, koja je ljubav prema slasticama otkrila još u prabakinoj kuhinji.
Našoj slatkoj zajednici blogera i autora koji s našim čitateljima dijele svoje recepte iz mjeseca u mjesec se pridružuju i nova imena. Tako vam danas donosimo intervju s još jednom blogericom koja je odlučila obogatiti naš sadržaj – riječ je o Martini Ražov, mladoj majci dvogodišnje curice koja vodi blog La martina cakes.
Martina je još u djetinjstvu otkrila svoju ljubav prema pripremi slastica, a dana provedenih u prabakinoj kuhinji rado se sjeća i danas. Kreativnost koja ju je tada vodila u smišljanju recepata, ostala je prisutna i danas pa Martina svoje nove slatke kreacije rado dijeli s čitateljima svog bloga. Inspiraciju, kako sama kaže, pronalazi svuda, a jednog dana, nada se, imat će i svoj slatki kutak u kojem će se posluživati probrani kolači uz finu talijansku kavu.
Koji joj je omiljeni sastojak za izradu slastica, a koja najdraža slastica i što sve sprema za čitatelje našeg portala, otkrila nam je u razgovoru.
Kako je krenula vaša blogerska priča – kada ste se i zašto odlučili priključiti blogerskoj zajednici?
Oduvijek sam voljela kuhati, peći i pripremati razno razne slastice. Ipak, ta ljubav se najviše izrazila kad sam se udala i krenula živjeti samostalno. Kako moji ukućani svi vole slatko tako sam počela svakim danom pripremati neke deserte. Tada, na raspolaganju sam imala samo svoje ideje, maštu i volju. Prepustila sam se i krenula. Kako ja uvijek volim da to sve, osim što je dobrog okusa, da lijepo i izgleda, počela sam te trenutke obilježavati fotografijom. S vremenom, razmišljajući, zapitala sam se zašto ne bih počela to sve dijeliti s drugim ljudima pišući im fine i isprobane recepte te objavljujući zamamne fotografije. I tako je nastao moj blog, prvo s fotografijama i pričama, a onda i s receptima. Na taj način odlučila sam se na međusobno upoznavanje i dijeljenje svojih iskustava.
Svoj ste blog nazvali La Martina cakes čime ste već u naziv naznačili da će se blog baviti samo i isključivo slasticama. Zašto ste odabrali baš slastice?
Jesam, da. Inače, volim kuhati sve i svakodnevno je na našem stolu topao i svjež ručak. No, ipak, shvatila sam da u slasticama uživam. Da u to vrijeme samog pripremanja slastica zaboravim na sve. Prepustim se i kao da se odmaram. S osmjehom na licu, sve ide nekako lagano, poletna odrađujem korak po korak, vrijeme brzo prolazi, a ja to ni ne shvaćam… Valjda se s tim rodiš ili ne. Nikad mi nije bilo jasno kad mi netko kaže da mu je teško spremiti kolač jer meni, meni je to ko od šale.
U opisu vašeg bloga pročitala sam da ste još u djetinjstvu voljeli raditi slastice sa svojom prabakom. Čega se najviše sjećate iz tog perioda – koje su vam slastice obilježile te dane?
Ah, da. To mi je baš ostalo u sjećanju jer od sve unučadi i praunučadi uvijek sam ja bila ta koja radi „nered“ u njenoj kuhinji. I uvijek sam radila isto, a glavni sastojci su mi bili brašno, voda, mlijeko, sol i šećer. Od toga je uvijek ispao neki fini kruh u onoj staroj peći na drva ili bi pekla palačinke koje bi onda punili sirom i zapekli. Lijepe su to uspomene, a i ne mogu se požaliti, uvijek mi je ona pomagala i valjda su svi ti savjeti bili od koristi. Obično prvih nekoliko puta kad pripremaš nešto sam, uvijek te netko upita: „A tko te to naučio?“ Nekako, imala sam osjećaj da sam se sama naučila peći te palačinke ili mijesiti kruh jer nikad nije bilo nekog zapisanog recepta po kojem sam radila, a u tom vremenu malo po malo sam ih usavršila.
Sjećate li se svoje prve slastice i kako je ona „prošla“ kod obitelji? Je li vam izrada prve slastice bila uspješna ili ne?
Iskreno, ne sjećam se točno što sam pripremala prvo, ali se sjećam da je dobro prošlo i da su svi ostali pomalo iznenađeni. Mislim da su to možda bile neke mekane buhtle punjene pekmezom ili tako nešto slično.
Od vaših slatkih početaka prošlo je dosta vremena i puno ste znanja u međuvremenu stekli. Ipak, koji su, po vašem mišljenju ključni savjeti za uspješnu izradu slastice i tko vam ih je dao?
U mojim počecima osim što je bilo dobrih iskustava, naravno bilo je i loših. Mogu reći da sam uvijek nekako samostalno tragala za savjetima i inspiracijama te da sam najviše iskustva tako i stekla, sama. Po mom mišljenju, ključni savjeti za izradu slastica su to da prvo mora biti dobra volja, drugo da prije početka samog rada dobro proučite recept, treće da to radite u miru što znači da vas drugi puno ne ometaju i četvrto da to volite. Tada se ne morate bojati, ispast će sigurno dobro.
Koliko vremena prosječno posvećujete blogu i vidite li blog kao jedan oblik hobija i opuštanja ili vam je vođenje bloga sada već postalo obveza, nešto kao posao?
Svaki dan posvetim nešto vremena za svoju stranicu i svoj blog. Malo ga osvježim, a usput pogledam i što drugi ljudi stvaraju, pišu i dijele. Još uvijek je ovo moj veliki hobi i vrijeme za sreću i opuštanje…
Odakle crpite inspiraciju za recepte koje objavljujete na blogu – nalaze li se na vašem blog uglavnom recepti koji se tradicionalno pripremaju u vašoj obitelji ili ste skloni iskušavanju novih recepata?
Sklona sam iskušavanju novih recepata. Uvijek mi je u planu stvoriti nešto novo, još neviđeno i zanimljivo, samo na žalost još uvijek ne mogu dati cijelu sebe i u potpunosti se posvetiti tomu iz razloga što imam malu dvogodišnju kćerkicu koja uzima dosta mog vremena, ali svakako, priželjkujem to vrijeme. Inspiraciju koristim dosta i od drugih nadarenih ljudi, magazina i naravno od svoje mame i baka.
Imate li možda neki omiljeni sastojak koji dodajete svojim slasticama? Ili pak neku namirnicu koju izbjegavate?
Moj omiljeni proizvod su definitivno orašasti plodovi kao na primjer zapečeni lješnjaci, mljeveni orasi, ribani muškatni oraščić… A što ne volim? Možda je to čak margarin jer njega zaista izbjegavam koristiti u svojim kolačima. I ne volim kupovna jaja jer sam zaista razmažena s domaćim jajima koje mi svakodnevno daje moja svekrva – a razlika je stvarno ogromna!
Koja je vaša najdraža slastica? Je li to neka koju ste sami pripremili ili neka koju vam je netko drugi pripremio?
Volim doći u dobru slastičarnicu gdje ima par usavršenih kolača i na gotovo i u miru počastiti se jednim dobrim komadom uz neku finu kavicu… A poslije toga obožavam svoj puflasti beze pripremljen sa žutom kremom, šlagom i obilato voća!
Dio ste naše blogerske scene – kako ocjenjujete rad svojih kolega – postoji li netko tko vas posebno inspirira i čijem se radu divite?
Divim se svim svojim kolegama. Ima jako vrijednih, nadarenih i talentiranih ljudi s divnim idejama i divnim radovima. Svi su na svoj način posebni, ali normalno kao i svi, i ja imam par svojih favorita…
Imate li neke slatke planove za budućnost – možemo li od vas očekivati neku slatku kuharicu ili pak vašu slastičarnicu…? U kojem smjeru želite razvijati svoj blog?
Naravno da možete. Cijeli život sanjam o svojoj maloj, slatkoj slastičarnici gdje će se u posebnom ambijentu posluživati posebno probrani kolači uz finu talijansku kavu i fino osoblje. Za sad još ništa, ali kažu: „Sanjaj, možda ti se i ostvari!“
I za kraj, možemo našim čitateljima otkriti da ćete se uskoro i vi pridružiti velikom broju blogera čije recepte svakodnevno objavljujemo na našem portalu. Možete li nam najaviti što naši čitatelji mogu očekivati od vas, kakve ćete recepte dijeliti s nama?
Od mene u nastavku možete očekivati svašta. Sigurno ću nastaviti i dalje pisati razno razne recepte, a svakako ću se potruditi složiti i par recepata novih i zanimljivih okusa koji će se prožeti u zanimljivim oblicima torta i kalupa. Također, uskoro želim napraviti male mousse kugle i posvetiti se u potpunosti „mirror“ glazuri…
Fotografije: La Martina cakes
