Iako su stvorene kako bi zamijenile plastične slamke i tako doprinijele očuvanju okoliša, ispostavilo se kako nisu baš dobra opcija jer sadrže niske razine kemikalije PFAS.
Papirnate slamke od svog uvođenje izazivaju velike raspave – iako su uvedene kao ekološki alternativa plastičnima jer su navodno bolja opcija za okoliš, mnogima nisu drage jer se raspadaju prilikom upotrebe, a sada se ispostavilo kako one i nisu baš najbolja zamjena.
Naime, papirnate bi slamke mogle predstavljati ozbiljan problem jer sadrže niske razine PFAS-a, poznatijeg pod nazivom „vječne kemikalije“. Za sada nije poznato kako to utječe na zdravlje ljudi, no ono što se zna je da ovoj kemikaliji može trebati nekoliko stoljeća da se razgradi što znači da papirnate slamke nisu nužno biorazgradive.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Antwerpenu u Belgiji proveli su studiju na čak 39 različitih brendova slamki izrađenih od raznovrsnih materijala, i to: plastike, papira, stakla, bambusa ili nehrđajućeg čelika, a rezultati istraživanja su poražavajući. U gotovo svim slamkama pronađen je PFAS, iznimka je bio nehrđajući čelik.
Provedena je studija pokazala kako alternative plastičnim slamkama i nisu tako dobro rješenje kako se mislilo te da jedino slamke od nehrđajućeg čelika ne zagađuju okoliš, a jedino 100 % povoljno rješenje za očuvanje okoliša jest da se slamke u potpunosti izbace iz upotrebe.
Ova je studija objavljena u Food Additives and Contaminants, a provedena je korištenjem masene spektrometrije visoke rezolucije. Analiziran je kemijski sastav 20 papirnatih slamki, 5 staklenih slamki, 5 bambusovih slamki, 5 slamki od nehrđajućeg čelika te 4 plastične slamke.
Rezultati istraživanja su pokazali da je u 18 papirnatih slamki otkriven PFAS, iako su koncentracije bile prilično niske i dosta su varirale između proizvoda. Ove su „vječne kemikalije“ otkrivene i kod tri brenda plastičnih slamki, dva brenda staklenih slamki te četiri brenda bambusovih slamki.
Zabrinjavajuće je činjenica da je najčešće otkrivani PFAS, perfluorooktanska kiselina (PFOA), zabranjena je u većini zemalja od 2020., a može se akumulirati u tijelu životinje, gdje u određenim koncentracijama negativno utječe na razvoj i reprodukciju.
Slamke s ovim kemikalijama predstavljaju opasnost i nakon upotrebe, jer ako se recikliraju kemikalije mogu završiti u novom proizvodu, a ako odu na odlagalište ili se spale kemikalije će se širiti vjetrom ili tlom.
Po svemu sudeći kako bi se sačuvalo zdralje i okoliš, jedino je sigurno koristiti slamke od nehrđajućeg čelika ili ih uopće ne koristit.
Izvor: mojfaks.dnevnik.hr
Fotografija: Canva
