Dva mjeseca koja je provela zatvorena u kući, Delia Zamfir iskoristila je na najslađi način, otkrivši novu ljubav – pripremu slastica.
Posljednjih mjeseci iz Italije, jedne od zemalja koje su najgore prošle u borbi s korona virusom, stizali au strašni prizori i vijesti, a njihovi građani bili su prisiljeni živjeti u strogoj karanteni kako bi epidemija ovog virusa što prije prošla.
Kako se ne bi prepustila lošem raspoloženju i pesimističnom razmišljanju jedna Rumunjka koja već godinama živi u Italiji, Delia Zamfir, odlučila je vrijeme kratiti – pripremom kolača. Iako je oduvijek bila strastvena ljubiteljica kolača, prije karantene baš i nije bila sklona pripremi istih. No, neočekivane životne situacije otkrile su joj neke nepoznate, slastičarske vještine.
Iako je u trenucima razvoja svog slastičarskog talenta naišla na neke probleme poput izgorjelih muffina ili torte, nije se dala obeshrabriti te je, uz pomoć majke, prijateljica, kuharica i internetskih stranica, otkrivala tajne pripreme kolača.
Zašto je neke torte nazvala „spasiteljima doručka“, hoće li se i nakon karantene nastaviti baviti pripremom slastica te što bi poručila onima koji, poput nje, tek počinju svoju slastičarsku avanturu, saznajte u nastavku teksta.
Posljednja dva mjeseca Italija je bila zatvorena i svi su ostali (ili su barem trebali ostati) doma. Što ste vi radili kako bi vam vrijeme brže prošlo? Pripremali ste kolače, je li tako?
Posljednja dva mjeseca su bila jako teška upravo zato što smo morali ostati doma, netko više, netko manje. Međutim, zahvaljujući toj velikoj količini slobodnog vremena, naučili smo kako se bolje upoznati i otkrili smo i neke skrivene talente. Na početku sam se jako posvetila čitanju. No, budući da sam imala toliko slobodnog vremena, ali i da jako volim jesti, rekla sam si: „Zašto ne bih probala malo više biti u kuhinji“?
U prijašnjim razgovorima ste mi rekli da prije karantene niste bili jako uspješni u pripremi kolača. Međutim, fotografije koje ste objavili na svom Facebook profilu otkrivaju jednu potpuno drugačiju stvarnost. Doista ste u samo dva mjeseca naučili sve o pripremi kolača ili ste neke temelje imali i prije?
Recimo da sam oduvijek voljela kolače, osobito one pripremljene kod kuće, ali u cijelom životu prije karantene pripremila sam samo dva kolača. Nikad nisam bila dobra kuharica, kuhala sam samo zbog potrebe hranjenja organizma (smijeh). Na početku je bila gotovo pa prava katastrofa jer, budući da nikad nisam koristila određena kuhinjska pomagala, bila sam poprilično nevješta. Međutim, ljubav prema kolačima i toliko slobodnog vremena su me natjerali da uzmem kuharice u ruke i da pokušavam i pokušavam… i između zagorene torte i kilograma i kilograma brašna koji su nestali u zraku, stigli su i prvi rezultati. Bila sam puna entuzijazma svaki dan kad bih smišljala koji ću sljedeći kolač pripremiti.
Kada se nađete u situaciji da ne znate kako pripremiti neki kolač, komu se obraćate za pomoć? Majci, sestri, prijateljici…?
Apsolutno mojoj majci koja je uvijek u našoj kući pripremala kolače za obitelj. Ona je jako dobra u smišljanju novih recepata i eksperimentiranju, tako da čak i kad mi nedostaje neki sastojak, ona sigurno zna čime ga mogu zamijeniti. Također, i moje prijateljice su mi puno pomogle jer su zasigurno tijekom života pripremile više kolača od mene tako da smo razmijenile brojne recepte i ideje. Kada sam, međutim, htjela napraviti nešto sama, imala sam svog dečka koji je bio moj pokusni kunić.
Gdje ste pronalazili ideje za slastice koje ste pripremali tijekom karantene?
Prije nekoliko mjeseci majka mi je darovala kuharicu (uvijek se nadala da ću jednog dana i ja početi nešto kuhati), gdje osim slanih jela, ima i puno torta i keksića tako da je to bio početak svega. Također, često sam zvala majku svog dečka koja mi je, budući da je odlična kuharica, davala odlične savjete; gledala sam puno videa na Youtubeu, pretraživala kulinarske stranice na internetu… Ukratko, koristila sam sve alate koji su mi bili dostupni.
Postoji li možda neki kolač koji je postao simbol karantene, onaj zahvaljujući kojemu ćete ipak imati slatke uspomene na vrijeme provedeno u kući?
Sasvim sigurno „torte koje spašavaju doručak“. Nazvala sam ih tako jer su me puno puta „spasile“ kada bih ostala bez keksića ili kroasana za jutro poslije. Kao što sigurno znate, tijekom karantene se moglo izaći samo jednom u dva tjedna kako bi se obavila kupovina, tako da kad bih ostala bez sastojaka za doručak, ne mogavši izaći kako bih kupila same kekse ili kroasane, s malo brašna, jaja i šećera, u manje od pola sata napravila bih finu tortu koju bismo jeli za doručak nekoliko dana. Radi se o jednostavnim, mirisnim i ukusnim tortama.
Koji su vaši omiljeni okusi kada se priča o kolačima?
Obožavam kolače sa šlagom, s mascarponeom i kremama – ne želim da išta nedostaje. Često sam pripremala tiramisu, muffine s kremom i kapljicama čokolade i ostale jednostavne torte koje imaju punjenje po mom ukusu. Moj najveći izazov bio je pripremiti Zeppole di San Giuseppe, kolač kojeg svi obožavaju u Italiji i moje omiljene cupcakese jer još uvijek moram usavršiti frosting. Kada pak govorimo o jedenju kolača, nikad neću odbiti isprobati nove okuse.
Iako već mnogo godina živite u Italiji, rodom ste Rumunjka. Postoji li neki nacionalni rumunjski kolač koji volite i koji često pripremate?
Moram li reći istinu? Nikad nisam pripremila niti jedan kolač koji je tipičan za Rumunjsku. Znam, to je apsurdno, ali željela bih se usavršiti u kuhinji prije nego što počnem pripremati rumunjske kolače jer mi je jako stalo do njih i ne bih htjela uništiti okuse s kojima sam odrasla. Imamo puno jako ukusnih kolača, puno mojih uspomena iz djetinjstva me veže za vrijeme kad nas je baka mazila sa svojim keksićima i tortama s puno kreme i čokolade. Ona će sigurno biti moja glavna učiteljica jednom kad krenem s pripremom rumunjskih kolača.
Hoćete li nastaviti s pripremom kolača i sada, kada je karantena završila i kada se život malo po malo vraća u ono što smo neka poznavali kao normalno ili je vaša slatka karijera završila?
Još uvijek smo u onoj prelaznoj fazi, ali polako se izlazi, pokušava se vratiti u normalnost i zasad još uvijek imamo malo slobodnog vremena. Voljela bih nastaviti s ovom strašću koju sam u karanteni otkrila jer sam se zabavila, puno mi je pomogla u teškim trenucima tijekom karantene, a i jedva čekam da moja obitelj i prijatelji isprobaju moje kolače čim bude moguće da se opet okupimo.
I na kraju, imate li neki savjet za one koji, poput vas prije dva mjeseca, tek kreću s pripremom kolača – kako da im početak bude što jednostavniji?
Jedini savjet koji mogu dati onima koji poput mene vole kolače, ali su tek početnici: zabavite se u kuhinji, isprobajte sve ono što vam padne na pamet, nove okuse, nove recepte; uključite i vašu obitelj, dečka, djecu – tako će biti još zabavnije, jednostavno i ukusno. I ne treba zaboraviti da se iz pogrešaka uvijek uči. To vam kažem iz iskustva jer mi je izgorjelo 12 muffina i jedna torta. Kuhanje je zabavno, a ako vam k tomu postane i posao – još bolje.
Fotografije: Delia Zamfir
