Pita i tart imaju još jednog rođaka imena galette. Sve su to slastice od prhkog tijesta punjene nadjevom, a razlikuju se oblikom.
U obilju ljetnog voća, nema bolje ideje od pečenja slastice od prhkog tijesta napunjenog finim voćnim nadjevom. Iako su pita i tart bliski rođaci, između njih ipak postoje razlike. Sličan im je još jedan francuski klasik: galette. Sve su to slastice od prhkog tijesta punjenog voćem (ili slanim sastojcima), a u nastavku saznajte kako ih raspoznati.
Kada govorimo o piti, ne mislimo na pitu od vučenog tijesta koja se tradicionalno peče u našim krajevima. Pita od prhkog tijesta prepoznatljiva je po pokrovu kojim se prekriva nadjev. Kod vlažnijih nadjeva, baza za pitu često se peče „na slijepo“, to jest bez nadjeva, kako ga nadjev ne bi razmočio. Prije pečenja „na slijepo“ tijesto je dobro lagano izbosti vilicom da se ne podigne ili upotrijebiti uteg poput zrna graha. Zatim se tijesto puni nadjevom i pokriva pokrovom u potpunosti ili karakterističnim isprepletenim trakama tijesta. Pita se peče se u okruglom kalupu. Kako bi i serviranje ostalo rustikalno, najčešće se poslužuje u kalupu u kojemu se pekla.
Tart je sličan piti, no nema pokrov od prhkog tijesta. Tijesto za tart također je dobro ispeći „na slijepo“, a potom puniti odabranim nadjevom. Tart se zatim stavlja hladiti ili ponovno peći, kako sam nadjev zahtijeva. Na potpuno drugačiji način priprema se jedan od najpoznatijih tartova, Tarte Tatin, za koji se jabuke i šećer prvo kuhaju u tavi pa prekrivaju tijestom i peku u istoj tavi. Tarte Tatan se nakon pečenja iskrene na tanjur na kojem će se i posluživati.
Galette je slastica slična piti i tartu, ali se ne peče u kalupu, već na običnom ravnom plehu. Rubovi prhkog tijesta, nakon punjenja, prebace se preko nadjeva tako da ne prekriju cijeli nadjev, već da u središtu ostane otvor. Tijesto za gallete ne peče se prije dodavanja nadjeva, kako bi se mogao dobiti njegov kružni, ali nikako ne savršeni oblik.
Fotografije: Pixabay
