Iako su vrlo slični i njihova je svrha pri izradi pekarskih proizvoda i slastica ista, postoje razlike koje određuju kada i što od navedenog upotrijebiti.
Prašak za pecivo dobiva se mješavinom sode bikarbone, kukuruznog škroba te kiseline. Ukoliko koristite prašak za pecivo, a u receptu je navedeno dodavanje limunovog soka ili octa, možete preskočiti ovaj korak jer se kiselina već nalazi u sastavu praška za pecivo. Budući da ima blag i neutralan okus, prašak za pecivo češće se koristi u izradi pekarskih proizvoda i slastica. Prašak za pecivo koji je dostupan na našem tržištu najčešće reagira u dvije faze i to: pri dodiru s tekućim sastojcima te pod utjecajem visoke temperature.
Soda bikarbona je natrijev hidrogenkarbonat. Kako bi došlo do stvaranja ugljičnog dioksida, odnosno reakcije koja uzrokuje rast tijesta, soda bikarbona se miješa s kiselim sastojcima. Osim toga, na taj se način neutralizira njezin metalno-gorki okus koji potječe od natrijevog karbonata.
Važno je znati da se soda bikarbona može uspješno zamijeniti praškom za pecivo. Pri tome treba voditi računa da se doda tri do četiri puta veća količina praška za pecivo od navedene količine sode bikarbone. Međutim prašak za pecivo ne može se olako zamijeniti sodom bikarbonom zbog intezivnog metalno-gorkog okusa sode, ali i zbog toga što uslijed izostanka kiseline ne dolazi do željene reakcije sode pa bi se moglo dogoditi da se tijesto prilikom pečenja ne digne. Isto tako, djelovanje sode bikarbone je tri do četiri puta jače od praška za pecivo pa se, ukoliko se uz dodatak kiseline soda koristi kao zamjena za prašak, treba voditi računa o smanjenju količine sode. U receptima kod kojih su mjere izražene u čašama prašak za pecivo se koristi u omjeru jedna žličica praška za pecivo na jednu čašu brašna, dok se soda bikarbona koristi u omjeru ¼ žličice sode na 1 čašu brašna.
Vrlo je važno obratiti pažnju na rokove trajanja ovih namirnica, budući da prolaskom preporučenog roka trajanja prašak za pecivo te soda bikarbona gube svojstva zbog kojih se koriste. Kako bi se utvrdila djelotvornost praška za pecivo ili sode bikarbone, neovisno o roku trajanja, može se izvršiti malo testiranje. Ukoliko je prašak za pecivo dobar, doći će do reakcije pjenjenja kada se pomiješa tri žlice tople vode s pola žličice praška za pecivo. Ukoliko reakcija izostane prašak nije upotrebljiv jer više nema potrebna svojstva. Na sličan se način može testirati i valjanost sode bikarbone, ali je za ispitivanje reakcija sode bikarbone potrebno vodu zamijeniti bijelim octom. Omjeri za miješanje jednaki su kao i kod praška za pecivo. Čim se soda doda u ocat trebalo bi doći do reakcije pjenjenja. Ukoliko nema reakcije soda je izgubila svojstva te više nije pogodna za upotrebu.
Fotografija: Kate Bošković
