On je četrnaestogodišnjak zaljubljen u slastičarstvo i pripremu slastica koje nažalost, zbog dijagnosticiranog dijabetesa tipa 1, mora oprezno jesti. Njegovo ime je Jan Jukić, a njegovu priču za naš portal ispričala je njegova majka Dada.
Moj sin se zove Jan, ima 14 godina, a prvu je tortu je napravio s 12 godina, kao dar meni za rođendan.
Sve je krenulo kada je moj Jan , 19. kolovoza2015. dobio dijabetes tip 1. Kao dijete koje je inače jako voljelo jesti kolače, bio je zabrinut hoće li moći i dalje jesti slastice.
U početku je bilo teško prihvatiti novu situaciju u našem životu, kako za njega, tako i za nas roditelje, milijun pitanja gdje smo pogriješili, ali odgovora jednostavno nije bilo. Nije nam preostalo ništa drugo u životu nego prihvatiti novonastalu situaciju i tražiti način kako pomoći djetetu i prilagoditi život jer se svi mi roditelji malih dijabetičara borimo da mi ovladamo dijabetesom, a ne on nama.
I tako sam ja, kao mama, što god bi skuhala, počela Jana učiti koliko tu ima ugljikohidrata i koliko jedinica inzulina pokriva.
Sljedeće na redu bile su zdrave slastice s malo ili bez ugljikohidrata, a po Janovoj želji, došle su na red i ostale slastice.
Janu nije zabranjeno pojesti nezdravi kolač, potrebno je izračunati Uh i kasnije masnoće koje odrade svoje, ali ne smije ih pojesti u neograničenim količinama.
Najdraže su mu najteže i najizazovnije slastice, s puno detalja – uglavnom torte koje moraju imati savršen presjek. Za rođendan ne traži novu igricu, nego novi kalup.
Jan slastice priprema jako često – za sve rođendane u obitelji, kao dar dragim ljudima, za školski humanitarni sajam i za kraj školske godine.
Iako Jan savršeno radi i zdrave slastice, ipak su mu najdraže one nezdrave.
Jan je tek završio 7. razred i u početku je bio isključiv i želio je samo u srednju slastičarsku školu. Ali, kako uvijek bude u životu, sreća negdje zatvori vrata, a otvori prozor, tako smo i mi imali zadovoljstvo upoznati jednog predivnog gospodina, šefa kuhara i slastičara, koji mu je savjetovao neka ide prvo u gimnaziju, nakon toga studij za nutricionista uz usporedno pohađanje tečajeva i radionica vezano za slastičarstvo. Prihvatio je savjet, ali je rekao, „Jedino što želim biti u životu je slastičar“.
Dosadašnje znanje je stekao uglavnom samostalno, uz pomoć starijih i iskusnijih baka, čiji savjet je uvijek dobro došao.
Voli pripremiti i mađaricu i čupavce, ali njegov krajnji cilj je vrhunsko slastičarstvo te odlazak na Akademiju Le cordon bleu u Francusku.
Našu podršku definitivno ima jer kada ga gledate s kojom smirenošću, ljubavlju i lakoćom radi te slastice, znate da je vaš zadatak kao roditelja jedino podržati ga u njegovim snovima i željama. Potrebna je velika samodisciplina i odgovornost, da napravite cijeli kolač, a ne poližete kremu sa špatule.
Fotografije: Dada Jukić
