Emina Horvat s bloga Happiness is homemade ispričala nam je sve o počecima njezinog vođenja bloga, o tomu koliko voli dekoriranje te koje slastice voli pripremati i jesti.
U našoj rubrici Recept dana više je puta gostovala Emina Hrovat s bloga Happiness is homemade i to s receptima prilagođenim ovoj ljetnoj sezoni. Međutim, njezin je blog nakon nešto više od tri godine postojanja, trenutno na čekanju jer se Emina sprema za najljepšu životnu ulogu, onu majčinsku. Pokazavši već izborom imena da će blog prštati vedrim duhom, Emina je stvorila šareno mjesto ispunjeno prekrasno dekoriranim slasticama. Nama je u razgovoru otkrila i je li se ikada htjela profesionalno baviti dekoriranjem slastica te koje su joj najljepše slatke uspomene iz djetinjstva.
Od kada postoji vaš blog i kako ste došli na ideju pokretanja bloga?
Blog postoji nešto više od 3 godine, a ideja je zapravo postojala već neko duže vrijeme te sam ju tada napokon odlučila realizirati, uz muževu pomoć, kako bih na jednom mjestu skupila sve svoje recepte i kako bi trajno ostali zapamćeni moji kreativni eksperimenti. Htjela sam i svojim čitateljima pružiti nešto drugačije, stranicu kakve dotad nije bilo – nisam htjela nešto obično, s malo teksta, pokojim receptom i to je to. Htjela sam da to bude jedna lijepa pozitivna priča u koju će se svi rado vraćati. Stoga sam se ja uhvatila dizajna, a mužu je pripao programerski dio i kroz dosta rada, truda i vremena nastao je blog Happiness is Homemade, odnosno web mjesto koje je odraz mene i mog načina razmišljanja, mog pogleda na svijet koji je sve samo ne crn i negativan. Zato je i dizajn takav kakav je, razigran, u bojama koje zamišljam i u slastičarnici jer to definitivno nije dosadno ni monotono mjesto već mjesto koje vrvi energijom i čarolijom.
Kako ste osmislili ime za blog?
Kako se na blogu sve vrti oko pozitive i ne dozvoljavam da to bude mjesto za bilo što negativno, odlučila sam spojiti to nešto lijepo sa pripremom slastica pa je nastao i naziv Happiness is Homemade. Domaće su mi slastice milijun puta bolje od kupovnih i uvijek se čudim kad mi netko tko valjda u životu sam nije pripremio kolač govori o tome kako nikad nije jeo kolač bolji nego u ne znam kojoj trgovini ili slastičarnici. Ima ih finih, naravno, danas je ipak ponuda sve veća, no domaće je za mene sreća i s domaćim se ništa ne može mjeriti. Tako je i nastalo ovo ime, koje vam sve govori.
Na blogu ima recepata za glavna jela, tijesta, peciva, pića, a imate i rubriku dekoracije, život je lijep i ostalo. Očito je da imate puno interesa i hobija. Predstavljaju li vam slastice najveći hobi i užitak ili ne?
Definitivno su slastice moj najveći užitak iako jako volim pripremati i sva ostala jela. No slastice su ipak posebna priča jer dozvoljavaju možda i najveću dozu kreativnosti i inovativnosti. Barem što se mene tiče, sigurna sam da ne postoji ništa što u kuhinji nije izvedivo, a posebno kad se rade slastice. Što god zamislimo, moguće je. I u tome je čar. No, jednako je lijepo i napuniti trbuščiće svojih najdražih nekim pecivima, glavnim jelima i slično.
Iz vaših je postova vidljivo da volite ukrašavanje keksića royal icingom. Koliko vam vremena oduzima takvo ukrašavanje, kada najradije ukrašavate i odakle crpite ideje za ukrašavanje?
Royal icing je moja velika ljubav, vjerojatno zato što sam oduvijek voljela slikarstvo. Čak sam i za vrijeme fakultetskih dana nosila sa sobom notes s praznim listovima kako bih nešto slobodnog vremena ukrala za crtanje. Ili bih to mogla nazvati prenošenje svojih šarolikih misli i puno inspiracije na list papira. A oslikavanje keksića royal icingom je upravo to, slikarstvo. No umjesto po listu papira crtamo po jestivim keksima. Treba nam samo mašta, koja nema granica, i mirna ruka kojom ćemo ostvariti svoje ideje. Što se tiče vremena koje ono uzima, u pitanju su sati i sati. Prvo vam treba vremena da napravite kekse i ohladite ih. Kad to već radite nećete napraviti 5-10 keksi nego ih napravite veću količinu jer znate da kad krene oslikavanje, ideje će navirati same od sebe i ne želite da vam ponestane materijala. Nakon toga pripremate royal icing, što isto može potrajati ako pripremate cijelu paletu boja. A samo oslikavanje je tek proces za sebe jer uključuje i obrubljivanje keksa, ispunjavanje, sušenje, i sve se to može ponavljati sve dok niste zadovoljni konačnim izgledom svog malog remek djela. Kod mene je sve to znalo početi u toku dana i potrajati do dugo u noć pa i prema jutru. Čak i ako napravite keksiće dan ranije, svejedno se možete zaigrati s oslikavanjem.
Jeste li se ikad htjeli profesionalno baviti ukrašavanjem keksića? Jeste li razmišljali o tomu da ih prodajete?
Mislim da bi to bio jako lijep posao za kreativne duše poput mene i drugih blogera koji se vole baviti istim. I naravno da sam razmišljala o prodaji keksića te sam dobivala dosta upita zainteresiranih čitatelja koji su htjeli naručiti kekse za razne prigode, proslave, otvorenja, vjenčanja i za poklone svojim najdražima. Poneku sam narudžbu ispunila, no zdravstveni mi problemi nisu dozvolili da se više bavim ukrašavanjem keksića, ma koliko ja to htjela. Imam nekih problema s rukama, a kako je ukrašavanje ručni posao, jasno je da sam morala zdravlje staviti na prvo mjesto. Fali mi ta igra u kuhinji, no znam da svoju kreativnost u kuhinji mogu izraziti i kroz torte i kolače. A u royal icing avanturu se možda opet koji put upustim, no onda na sasvim kratko, tek toliko, sebi za dušu, da ukrasim pokoji keksić. I ne žalim se jer znam da ljudi imaju puno, puno gorih problema s kojima žive i svjesna sam da mnogi prolaze kroz razne boli i teške situacije tako da je ovo moje ništa naspram onoga s čime se sve ljudi bore.
Osim royal icinga, koje još tehnike dekoracije poznajete i koristite?
Mogućnosti je toliko puno. Da ne nabrajam sve, uvijek kad radim nešto dodam neki svoj trag, isprobam neku novu tehniku dekoriranja. Bilo da je to royal icing od kojega sam radila čak i domaće dekorativne posipe kakve možete naći i u trgovinama, a korisni su za ukrašavanje cupcakesa i ostalih slastica, bilo da se radi o izradi ukrasa od karamela, ukrasa od čokolade, košarica od sira, raznih toppera i wrappera za cupcakese, toppera za torte poput glitter srca na štapićima itd. Sjećam se kad sam tu tortu radila za dragu kolegicu, rekla je da je curama na rođendanu upravo ta dekoracija u obliku glitter srca na štapićima bila najveći hit. Radila sam i dekorirane biskvite poput onog za disko roladu i zapravo, sve što napravim želim da bude drugačije. Zašto bi cheesecake bio običan ako može biti točkasti cheesecake i slično. Ideja mi ne nedostaje i uvijek se trudim realizirati neku novu zamisao. Čak sam radila i cupcakese za svoje vjenčanje odnosno za shooting s fotografkinjom.
Vaši kolači, keksi i torte divno izgledaju. Znači li to da posvećujete više pažnje izgledu slastice nego okusu ili se trudite da jedno prati drugo?
Bitan mi je taj neki cjelokupni dojam, da i fini okus i estetski izgled čine jednu savršenu cjelinu tako da, bitno mi je oboje, jedno ne isključuje drugo. Estetski sam tip i ne bih voljela pojesti nešto što kao da je izašlo iz Prvog svjetskog rata. Slastica mora lijepo izgledati, biti lijepo prezentirana i pokoja dekoracija ju može samo učiniti vizualno privlačnijom onome tko će uživati u njezinom okusu. A opet, okus s druge strane, jednako je bitan. Uzalud sve ako primjerice kolač samo lijepo izgleda, a nema dušu, ako izostane okus koji osvaja nepca degustatora. Perfekcionist sam i bitno mi je sve, svaki detalj, tako da se definitivno trudim da jedno prati drugo. Jer volim kad moji najdraži uživaju u čarobnim okusima, ali i kad pohvale koliko ono što probaju lijepo izgleda. Tako sam sretna ja, koja volim i taj kreativni dio, a sretni su i zadovoljni i njihovi trbuščići i okusni pupoljci.
Koju slasticu najradije pripremate, a koju najradije jedete?
Moram priznati da puno više pripremam slastice nego ih i sama jedem. Ne znam zbog čega je to tako, ali eto. Imam nekoliko najdražih kolača u kojima baš guštam, a pripremati volim sve. Najfiniji mi je ledeni vjetar, zatim banana kocke s bloga i osvježavajući kolač s jagodama koji se jako brzo pripremi, a toliko je lagan i topi se u ustima. Volim jako i kolače s jabukama. Što se tiče pripreme, teško bih odabrala samo neku slasticu. Volim kad imam vremena uživati u tom procesu, peći biskvite, kuhati kreme, slagati sloj po sloj, dekorirati, igrati se. Zapravo, to je za mene odmor, stres terapija zbog koje zaboravim sve ostalo – postojimo samo ja i kreativni nered u kuhinji.
Čije kolače najradije jedete – vlastite ili pak one koje pripremi netko iz Vaše okoline?
Kao što sam rekla, ne jedem baš puno kolača iako naravno da volim probati i one koje pripremi netko iz moje okoline. A ponekad si volim sama složiti neki od najdražih kolača i guštati u njemu. Tako d, kod mene prolaze obje opcije. Jedino što me često razočaraju kupovni kolači, domaći su uvijek prvi izbor kod mene i vidi se ogromna razlika u okusu, ali i korištenim sastojcima.
Imate li neke anegdote iz kuhinje – neke smiješne situacije kojih se često sjetite?
U kuhinji nikad nije dosadno, to je ono što je sigurno. Rado se prisjećam svojih davnih početaka, za koje ni ne znam kad su točno bili koliko je to sve rano počelo. Znam samo da smo sestra i ja s užitkom mami „pomagale“ u kuhinji i pritom se uistinu dobro zabavljale. Ne znam koliko smo joj pomogle odnosno odmogle, no nama je to bio toliki doživljaj. Zato se veselim danima kad ću sve to moći ponoviti sa svojim djetetom. Sve što je trebalo je malo tijesta i puno brašna (po cijeloj kuhinji) i party je mogao početi. Mijesile smo, gnječile tijesto sa svojim malim prstićima, oblikovale ga, smijale se i bile sretne. Kad sam već kod toga, mislim da su naša djetinjstva nekad bila toliko puno ljepša nego u današnje djece koja samo budu za kompjuterima, laptopima, tabletima. Vrijeme u prirodi i zajedničke uspomene u kući su toliko dragocjene. Zato ih se i dan danas prisjećamo kad nas pitaju za najdraže uspomene i zato sam se i ja danas sjetila svojih početaka u kuhinji. Sjećam se i svojih rođendana, jer nam mama nije naručivala torte u slastičarnicama već je kasno navečer pekla za nas torte i to do dugo u noć. Ispunila bi nam svaku želju kad je oblik torte u pitanju. Torta u obliku naše kuće? Može. Torta u obliku leptira, gitare, barbie torta, ma sve može, ništa nam nije odbila i sve je napravila još bolje nego bi mi to zamislile. Vjerojatno sam zbog svega toga i zavoljela dekoriranje i pripremu slastica. Kad gledaš nekoga kome se diviš kako to s guštom radi, i sam jedva čekaš dan kad ćeš se moći primiti posla. A što se tiče smiješnih situacija, njih uvijek bude, i dan danas – posebno kad žurim jer onda obavezno nešto prosipam, prolijem i slično i napravim si dodatni posao s čišćenjem.
Koji su vaši daljnji planovi kad je u pitanju vaš blog?
Planova uvijek ima puno, no trenutno se pripremamo na dolazak bebe i želim se posvetiti svemu lijepom što nas čeka. Mislim da će blog malo pričekati, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje, vrijeme će pokazati što je najbolje i vjerujem da će se sve s vremenom posložiti.
I za kraj, biste li našim čitateljima dali neki savjet koji je Vama najkorisniji u pripremi kolača?
U pripremi kolača samo se vodite srcem, jer je mašta vaš najbolji prijatelj. To je ono što govorim uvijek svima. U kuhinji nema granica, sve je moguće i zato nema odustajanja. Igrajte se, učinite kuhinju svojim najdražim mjestom u domu i stvarajte svi zajedno uspomene za cijeli život.
Fotografije: Happiness is homemade
