Dolce casa novi je slatki objekt u Udinama iza kojeg stoji Riječanka Mirjana Šeša.
Talijanske Udine od prošle su nedjelje, 19. svibnja, bogatije za još jedan slatki objekt nazvan Dolce casa. Vijest koja nam sama po sebi i ne bi privukla pažnju postala nam je zanimljiva zbog činjenice da iza ovog slatkog projekta stoji Riječanka Mirjana Šeša.
„Otvorila sam ‘slastičarnicu’ koja je u početku trebala biti samo obrt za torte za narudžbe online (koliko znam prva sam u regiji koja je otvorila tako). Međutim, budući da je moja kuća u strogom povijesnom centru ipak su tražili da ljudi mogu ući, naručiti… Zasad ipak ne mogu sjesti i jesti, iako ću se u budućnosti potruditi otvoriti jedan mali pravi objekt . Za početak sam preuredila donji kat kuće u laboratorij i skladište, sve po zahtjevima sanitarne .“ – objašnjava za naš portal ponosna vlasnica Dolce casa.
Iako zasad nema stalnu ponudu, ima velike planove pa će tako svoje slatke proizvode ponuditi raznim restoranima, agroturizmima, kafićima i to sve zato što u Italiji, po riječima same Mirjane, nije tako lako pojesti svježi kolač, barem ne u Udinama jer su to većinom zaleđeni kolači.
Upravo iz tog razloga odlučila je ponuditi puno naših kolača i to potpuno svježih, što kaže Mirjana, potvrđuje i činjenica da u laboratoriju uopće nema zamrzivača.
U njezinoj će se ponudi tako zasigurno naći naši tradicionalni kolači, poput breskvica, rafiola, limunčića, košnica. „Ovdje obožavaju mađaricu i bijelu pitu, ali ima i talijanskih recepta, američkih, – što me privuče, to i ponudim.“ – nabraja Mirjana, navodeći da rado prihvati i izazov izrade kolača baš po želji kupca, baš kao što je nedavno radila tortu za jednog psa, ali tako da je i vlasnici mogu s njim jesti.
Ova rođena Riječanka već 17 godina živi u Udinama te je dosad radila razne poslove. No uvijek je, još odmalena, slastičarstvo je bilo njezina strast. Iako nije slastičar po struci, uvijek je pekla, i u Hrvatskoj, i u Italiji – za muževu rodbinu, prijatelje, kolege s posla….
Nakon isteka posljednjeg ugovora na poslu, počela je razmišljati o tomu kako dalje te je, nakon što je istražila sve mogućnosti, poduzela sve potrebne korake kako bi mogla otvoriti svoj lokal – obavila konzultacije, dala izraditi projekt, dobila dozvole… „Koliko je teško? Sad ja ne znam kakvi su zakoni u Hrvatskoj, ali u Italiji nije baš jednostavno – da bih otvorila laboratorij trebalo mi je 7 mjeseci.“ – kaže Mirjana.
Ipak svjesna je da bi joj sve bilo teže bez podrške muža jer da ju on nije podržao, kako ona iskreno kaže: „ne bih ni pokušala krenuti, bio bi to samo moj san u ladici“. Osim njega, uz nju su bili i rodbina, ali i Ivana Žabjačan koja zna kako ju gurnuti kad poklekne. Osim njih, pomogla joj je i svekrva koja je njezin PR. „Zahvaljujući njima koji vjeruju u mene i podržavaju me, ispraznila sam račun u banci, ali sam ostvarila svoj san.“
Fotografije: Mirjana Šeša
