Njezine krafne osvojile su društvene mreže, a ona nam u razgovoru otkriva što je to u njima tako posebno.
Društvene mreže preplavljene su krafnama s potpisom Janje Benić s bloga Janjolinka, a sigurno znate barem jednu osobu koja ih je upravo po njezinom receptu ovih dana pripremila. Iako je recept već prošle godine osvojio čitatelje i korisnike društvenih mreža, ove je godine „krafnomanija“ dobila jednu sasvim novu dimenziju.
Janjine krafne pripremaju se u domovima diljem Hrvatske, za one koje je upravo ona pripremila čeka se red na zagrebačkom Dolcu ispred Broom44 te iste nestanu gotovo istog trenutka kada dođu u ponudu, a iskustva, savjete i način pripreme iz prve ruke na radionicama uče brojni polaznici.
Nije Janja izmislila krafne, pripremale su se one i davno prije ere „Janjinih krafna“ pa ipak ima u njima nešto posebno, nešto zbog čega su baš one suverene vladarice ove godine. O čemu se to točno radi i kako je uspjela postati sinonim za tradiocionalnu slasticu bez koje je nezamisliv ovaj dio godine, otkrila je u razgovoru za naš portal.
Došla nam je veljača, mjesec tradicionalno ispunjen krafnama. No, kod tebe „krafnomanija“ već dugo traje. Kada je krenula zaluđenost ljudi tvojim krafnama?
Najveći interes je krenuo tijekom prvog lockdowna, a tada sam i najviše radila s tijestom i usavršavala recept. Nekim dragim prijateljima bih znala odnijeti krafne na probu, a kako neki od njih imaju poprilično Instagram pratitelja, priča se brzo proširila.
Drugi val krafnomanije još uvijek traje, a za to je najviše zaslužan Broom44 jer je puno više ljudi imalo priliku probati te krafne i nekako su ih osvojile. Ne prođe dan bez upita i rezervacija, a za razliku od covid valova za koje želimo da nestanu, val krafnomanije može slobodno ostati s nama.
Je li te iznenadila baš tolika zainteresiranost javnosti za tvoje krafne?
Opće je poznato da krafni ima na svakom koraku, dućanu, pekarnici. Oko krafni postoji i određeni ritual koji se generacijama prenosi jer se krafne u većini obitelji pripremaju samo u ovo doba, tako da neki urođeni interes za krafnama postoji u svima nama. Uz to, zbog kvalitete i okusa ovih mojih krafni je taj interes samo dobio još jednu dimenziju jer su svi jako sretni kada ih probaju. Jedan od mojih dražih hobija je gledati ljude kada u Broomu naruče krafne i probaju ih prvi put.
Osim recepta koji smo donijeli i na našem portalu, s ljudima dijeliš znanje i na radionicama, koje su redovno ispunjene do zadnjeg mjesta. Kako polaznicima ide priprema krafna i kako izgledaju te radionice?
Radionice su baš sjajna prilika povezati se s polaznicima i pomoći im da i oni svojim obiteljima i prijateljima pripreme ove krafne. Priprema krafni im ide dosta dobro, naravno da me vesele njihove poruke i slike dan nakon radionice. S druge strane, ima i polaznica koje su malo iznenađene količinom posla oko krafni i vremenom koje im treba u ovoj metodi izrade i radije se vraćaju u Broom kad ih se zažele.
Je li ti itko, bilo od polaznika, bilo od pratitelja na društvenim mrežama, javio da mu krafne možda nisu uspjele iz prvog pokušaja ili se to još nije dogodilo?
Svakako ima primjera, meni je bitno da se ljudi ne obeshrabre jer to nije jednostavan proces. Meni je trebalo jako dugo vremena shvatiti sve tajne pripreme tijesta i svih faktora koji utječu na kvalitetu završne krafne. Jako puno puta sam mislila da sam pronašla dobitnu kombinaciju pa mi onda dva-tri puta za redom ne uspije tijesto. Čak mi je veće iznenađenje ako netko uspije u prvom pokušaju napraviti super krafne, nego da netko ne uspije.
Što je to u tvojim krafnama da iskaču sa svih strana – zašto su one postale kraljice krafna?
Tu je odgovor jednostavan – zato što su ukusne i svatko tko ih proba (ili ogromna većina) je jako uzbuđen što konačno jede tako finu krafnu. Naravno, stvar je pomalo i relativna jer iako je puno krafni oko nas, jako je malo ovako kvalitetnih i to se brzo prepozna. Pravo je pitanje dakle zašto su tako ukusne. Tu je nekoliko elemenata jako bitno – maslac, priprema tijesta u svim fazama, oblikovanje krafni i vrijeme za fermentaciju tijesta – onu na sobnoj temperaturi kao i hladnu fermentaciju. Također je potrebno značajno iskustvo rada s tijestom da bi se nekada prepoznalo stanje u kojem je tijesto i treba li ga dodatno mijesiti, čak ponekada i ručnim tehnikama da se bolje razvije elastičnost tijesta.
Koliko ti je dugo trebalo da osmisliš recept koji je osvojio svih i koliko si „promašenih“ recepata prije toga isprobala?
Krafne sam prvo počela raditi u sourdough verziji kako bih svom divnom mužu koji jako voli krafne napravila posebno dobre krafne. To je bio i neki izazov nakon što sam savladala sourdough kruh, focacciu i pincu. Krafne su ispale divno, ali je za njihovu pripremu trebalo 3 dana što većini ljudi nije praktično za pripremu. Potom sam počela tražiti sljedeću najbolju verziju, ali s klasičnim kvascem i kvalitetom koja se može dobiti u takvoj kombinaciji. Inicijalno sam u periodu kroz oko 30 dana više puta tjedno isprobavala različite verzije krafni, metode oblikovanja i raznih kombinacija brašna, različite maslace, itd. Nakon toga sam mislila da sam pronašla dobitnu kombinaciju, ali mi se i dalje znalo dogoditi da ponekad ne uspiju. Metodom eliminacije „što sam napravila drukčije“ bih pokušavala shvatiti razloge neuspjeha. Nakon toga sam sigurno još pola godine usavršavala pripremu tijesta i oblikovanje krafni – što je sve utjecalo na konzistentnost i kvalitetu. I sama bih se znala iznenaditi koliko su osjetljive i kako treba biti precizan u radu s krafnama.
Osim radionica, krafne su povremeno dostupne i u Broom44 na Dolcu. Čini se da se u tvom životu zadnjih mjeseci sve vrti oko ovih slatkih zalogaja. Jesi li se ti zasitila ove slastice ili još imaš apetita za nove projekte s krafnama u glavnoj ulozi?
Priprema je zaista zahtjevna, a one su najbolje kada su svježe. Veselila bi se konceptu u kojem bi se kupcima omogućilo da probaju krafne u što svježijem obliku ubrzo nakon što su pripremljene. Kao što je i u ovom slučaju krafnomanija nastala slučajno, ili bolje reći kombinacijom nekih neočekivanih prilika i dragih ljudi, tako i za nove projekte možete očekivati da će doći neočekivano.
Fotografije: Janja Benić
