U iščekivanju rezultata upisa u srednje škole, porazgovarali smo s ravnateljima i stručnim profesorima o načinu na koji se odvijala nastava tijekom korona krize te jesu li spremni na mogući ponovni scenarij.
Korona kriza u državi donijela nam je brojne nove situacije na koje smo se morali brzo naviknuti kako bi sve funkcioniralo kao i inače. Jedna od tih situacija je i online nastava koja je, u zanimanjima poput slastičarstva u kojima je praksa jedan od glavnih dijelova obrazovanja, predstavljala poseban izazov. Stoga smo zamolili ravnatelje i profesore škola u kojima se obrazuju slastičari da nam daju svoje mišljenje o sveukupnoj situaciji: s kojim su se problemima suočili i na koje su ih načine rješavali te imaju li kakve prijedloge za rješavanje potencijalne slične situacije u budućnosti.
Razgovarali smo s Antunom Perušinom, ravnateljem Turističko-ugostiteljske škole u Dubrovniku, Nadom Ivanjko, stručnom učiteljicom slastičarstva u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu te Jasnom Visković, profesoricom u Ugostiteljskoj školi u Opatiji.
Svi troje su općenito zadovoljni organizacijom online nastave. Smatraju kako je nastava organizirana na izuzetno visokoj razini te da se, uz pripremljene materijale, uspješno održavala. No Jasna Visković ističe kako učenici koji se školuju za slastičare ni inače nemaju adekvatnu stručnu praksu te da su tri godine premalo za ispeći zanat slastičara.
Najveće teškoće s kojima su se susretali tijekom zdravstvene krize su bile tehnička opremljenost učenika te povezanost s internetom i kvaliteta istog. Isto tako, zbog predugog vremena održavanja online nastave suočili su se i s problemom zadržavanja pažnje te aktivnosti učenika.
Najveći problem u cijeloj situaciji stvorila je nemogućnost održavanja stručne prakse budući da je nemoguće steći jednaka znanja preko interneta, kao ona kada se nešto radi uživo. Ipak, potrudili su se da učenici imaju i taj segment pa su im tako zadavali praktične zadatke koje bi prilikom izrade učenici fotografirali i snimali te slali profesorima na ocjenjivanje.
Za kraj smo ih upitali što bi trebalo promijeniti i/ili poboljšati kako bi mladi slastičari i pomoćni slastičari i nakon ovakve vrste nastave spremno izašli na tržište rada i/ili nastavili sa svojim obrazovanjem. I u ovom su odgovoru svi složni da nije moguće na ovaj način iznjedriti kompetentnog slastičara. Budući da su u ovom zanimanju vrlo važne praktične, ali i socijalne vještine koje se stječu u radnom okruženju, smatraju da bi u slučaju ponovljene situacije učenici teško bili spremni za tržište rada.
Fotografija: Pixabay
