U zemljama Beneluksa, ovi su se keksići tradicionalno izrađivali dan uoči Sv. Nikole, a danas se u njima, osim u božićno vrijeme, može uživati cijelu godinu, uz šalicu omiljenog vrućeg napitka.
Speculaas, odnosno speculoos, tradicionalno se pripremao u Nizozemskoj, Belgiji i Luksemburgu dan uoči Svetog Nikole. Iako su danas dostupni tijekom cijele godine, speculaasi su ipak sinonim božićnog vremena u zemljama Beneluksa, ali i u Njemačkoj i Austriji. Riječ je o tankim, prhkim, vrlo hrskavim, karameliziranim keksima, blago smeđe boje te pravokutnog oblika koji na prednjoj strani imaju utisnutu sliku dok je stražnja strana ravna.
Za njihovu se izradu koriste brašno, maslac, smeđi šećer, prašak za pecivo te brojni začini: cimet, muškatni oraščić, klinčić, đumbir, kardamom i bijeli papar. Prvo se pomiješaju maslac, šećer i začini te se u to dodaje prosijano brašno s praškom za pecivo. Tijesto se ostavi da se hladi preko noći kako bi se svi začini dobro proželi da se dobije prepoznatljiv okus speculaas keksa. Zatim se tijesto valja i izrezuju oblici te utiskuje pečat na gornju površinu keksa, s tim da je preporuka da se oblici prohlade prije utiskivanja pečata kako bi on bio vidljiviji.
Nekoliko je teorija o imenu ovog keksa. Jedan izvor kaže da ime dolazi od latinske riječi speculaas što znači zrcalo, a odnosi se na činjenicu da su slike urezane kao zrcalni bareljef u drvenom pečatu koji se koristi za ukrašavanje keksića. Drugi pak izvor tvrdi da dolazi od riječi specerij, što na nizozemskom znači začin.
Ovi se keksići najčešće služe uz šalicu toplog napitka poput kave, čaja ili vruće čokolade.
Fotografija: Pixabay
