Autorica bloga Nešto slatko, Vlatka, u razgovoru za Slatkopediju otkrila je kako sve što zna u kuhinji duguje mami i kako obožava smišljati nove recepte pa rijetko radi jednu slasticu više puta.
Blog Nešto slatko postoji tek nešto duže od dvije godine, a već ima impresivan broj recepata. Njegova autorica Vlatka kaže kako je blog nastao sasvim slučajno, kao idealno mjesto za dijeljenje njezinih recepata s prijateljicama koje su je redovito pitale recepte za određene slastice. Danas se na blogu nalazi preko stotinu recepata, a najveću pažnju čitatelja privlače brzi i jednostavni recepti.
Koliko dugo već blog postoji?
Blog Nešto slatko postoji nešto više od 2 godine, točnije od travnja 2015. godine.
Kako se pojavila ideja za pokretanje bloga?
Ideja za pokretanje bloga je nastala zapravo sasvim slučajno jer mi je prvotna ideja bila da sve recepte koje sam isprobala stavim na jedno mjesto i zamislila sam to kao svoju virtualnu knjigu recepata. Uz to, bilo mi je jednostavnije poslati link prijateljicama koje su tražile neki recept nego piskarati po papirićima. Tako sam neke recepte stavila na blog, a onda me jedna prijateljica potaknula da to napravim baš kao pravi blog i da uz recept nešto i napišem.
Iz kojeg je razloga blog dobio ime Nešto slatko?
U mojoj obitelji smo svi veliki ljubitelji hrane, pogotovo slatkog pa se kod nas često čuje rečenica: „A jel ima nešto slatko?“ I po toj rečenici je blog dobio ime jer me ta rečenica od djetinjstva prati i simbol je nečeg meni bliskog i dragog.
U komentaru na opis Vašeg bloga pročitala sam kako rado izmišljate vlastite recepte. Kako Vam uopće dođe ideja za neki recept i koliko puta morate iskušati taj recept dok ga ne dovedete do savršenstva?
Ideja da izmislim neki kolač mi uvijek dođe spontano, nikad dosad nisam sjela i smišljala „e sad ću napraviti to i to“. Obično nešto novo nastane kad krenem raditi po nekom receptu i „skrenem s puta“ pa nešto dodam, nešto oduzmem i onda od originalnog recepta ne ostane ništa nego nastane nešto sasvim novo. Nekada se desi da je otprve uspješan, nekad prosječan, a nekad totalni promašaj. Ako ne ispadne dobro, a svjesna sam toga da je ideja bila super, onda ga ponovo radim i dorađujem dok ne budem zadovoljna. A neke više nikad ni ne probam doraditi, nego jednostavno idem dalje na neke nove recepte (smijeh).
Na blogu imate veliki broj kategorija koje su jasno podijeljene i doista se veliki broj recepata tamo može naći. Znate li uopće koliko ste recepata do sada objavili? Koji Vam je bio najuspješniji odnosno koji je izazvao najveći interes čitatelja?
Na blogu ima puno recepata zato jer jako volim eksperimentirati i isprobavati nove recepte. Rijetko kada se ponavljam (smijeh). Više puta radim samo one kolače koje obožavam ili koje moji „kušači“ proglase svojim favoritima ili kad me netko traži da napravim opet baš taj i taj kolač. Ni sama zapravo ne znam točan broj recepata na blogu, sigurna sam da ih ima preko sto. Najveći interes čitatelji pokazuju za one jednostavnije i brze kolače, vjerojatno zato jer je danas takav ubrzan ritam života kad nitko od nas nema vremena provoditi puno vremena u kuhinji.
Od koga ste naučili raditi kolače i kad ste napravili svoj prvi kolač? Sjećate li se možda koji je to kolač bio i je li bio uspješan?
Sve što sam naučila o kolačima i kuhanju općenito mogu zahvaliti svojoj majci koja je prava majstorica u kuhinji. Od nje sam i naslijedila tu veliku ljubav prema kuhanju. Odmalena sam voljela motati se po kuhinji i gledati kako ona kuha i peče i pomagati joj. Više se ni ne sjećam koji je bio prvi kolač koji sam napravila, mislim da je to bilo dok sam još išla u osnovnu školu. Ali sjećam se da je mama znala izluditi sa mnom jer još nisam bila baš iskusna i spretna u kuhanju, a uvijek sam izabirala nekakve komplicirane recepte (smijeh). Znam da sam tada zanat „brusila“ na Zagrebačkim kremšnitama, starom maminom receptu s kojim ima puno posla, tada sam ga često radila. Zanimljivo je što ga kasnije nisam radila godinama pa recept za taj kolač nemam na blogu.
Koji je Vaš najdraži sastojak za slastice?
Najdraži sastojci za slastice su mi vanilija i, neizostavna čokolada (smijeh).
Ima li netko iz Vaše okoline čiji Vas kolači oduševljavaju i jesu li Vam kriteriji u odabiru slastica s vremenom i iskustvom u kuhinji, porasli?
Mamini kolači me uvijek oduševe, to je valjda i logično kad sam odrasla na njima, a i, kako sam rekla, mama je prava majstorica u kuhinji. Ne bih mogla reći da su mi kriteriji u odabiru slastica s vremenom porasli, nego mi se dogodi da se nečega zasitim pa se jednostavno prebacim na drugo, ali s vremenom se vratim na to prvo. S godinama su se mijenjali trendovi u kuhanju, u ukrašavanju kolača pa se pojavljuju neke nove stvari, novi recepti, novi načini izrade, pa se samo prilagodim tome. Uvijek volim isprobati nešto novo, ali ono što volim – volim, a ono što ne volim – ne volim, to se ne mijenja.
Imate li neke anegdote iz kuhinje – neke smiješne situacije kojih se često sjetite?
Puno smiješnih i nezgodnih situacija se dogodi u kuhinji, od stavljanja soli umjesto šećera, padanja zdjele u kojoj je već pripremljena smjesa za kolač, keksića koji bi se u pečenju trebali napuhnuti ali se rašire preko cijelog protvana (lima za pečenje, op. a.) ili ispadnu dobro, ali kad se ohlade možeš njima nekome glavu razbiti koliko su tvrdi itd. Netko na to poludi, ali to je sve normalno i zbog takvih gafova je zanimljivo. I na kraju se tome smiješ. Jedino što me uvijek izluđuje je kad za nekoga radim kolač onda nekad baš ništa ne ide od ruke, a kad radim „za po doma“ onda i ako mrljam i ako mi se ne da – ispadne savršeno. Zna se desiti povremeno.
I za kraj, biste li našim čitateljima dali neki savjet koji je Vama najkorisniji u pripremi kolača?
Savjet: sol pojačava okuse pa ju je dobro dodati u kolač, to posebno vrijedi za one čokoladne. Test sa čačkalicom: kad pečete biskvit, ubodite čačkalicu u sredinu kolača i ako je čista kolač je pečen.
Fotografije: Nešto slatko
