Ova se poznata talijanska slastica najčešće konzumira upravo u blagdansko vrijeme, a iako je originalno talijanska, danas postoje brojne varijacije ove slastice koje se jedu diljem svijeta.
Torrone je talijanska slastica karakteristična za Božić i božićno vrijeme, a izrađuje se od bjelanjaka, meda i šećera te pune prženim bademima, orasima, kikirikijem ili lješnjacima. Često je pokriven s dva sloja hostija, na vrhu i na dnu. Naziv potječe od latinskog glagola torreo što znači pržiti, a odnosi se na prženje lješnjaka ili drugih orašastih plodova koji se koriste u izradi. Prema zapisima Tita Livia, torronce je poznat još od rimskog doba. Prema kremonskoj verziji priče, prvi su torroncini posluženi 25. listopada 1441., na banketnoj proslavi vjenčanja između Francescoa Sforzae i Biance Marie Visconti.
Ova se slastica, prema tradiciji, oblikovala u oblik zvonika grada Torrazzo, po kojem je i dobila ime. U XI. su stoljeću Arapi proširili ovu slasticu Sredozemnim morem. Svake se godine, još od 2000., održava i manifestacija posvećena ovoj slastici, Festa del Torrone, čije se ovogodišnje izdanje održava u Cremoni od 17. do 25. studenog.
Recept za torroncine u kuharicama prvi se put pojavio 1500., a prvi službeni podaci o torroncinima datiraju iz 1543., kada je općina Cremona donirala veće količine ove slastice milanskim vlastima.
Osim u Italiji, ova je slastica rasprostranjena i u Francuskoj i Španjolskoj, a u posljednje se vrijeme sve više širi i po drugim zemljama pa se tako danas torroncini sve češće jedu i u drugim dijelovima svijeta, posebice u božićno vrijeme.
Fotografije: Pixabay
