Inspiraciju za ovu „čokoladnu“ slikovnicu Andrijana Grgičević pronašla je u Splitu, točnije u radu Marinka Biškića i njegovoj Nadalini.
Najljepše i najslađe priče nalaze se svuda oko nas, njih pišu oni koji svoj posao obavljaju iskreno i iz srca. Jednu takvu slatku priču šetajući ulicama Splita prepoznala je i Andrijana Grgičević, autorica nove slatke slikovnice „Potraga za pravom čokoladom“ koja je inspiraciju za svoju slikovnicu pronašla u Nadalini i njezinom tvorcu Marinku Biškiću.
U vrijeme kada mnogi idu lakšim putem i svoje proizvode rade od (polu)gotovih sastojaka, Andrijana Grgičević je u priči Marinka Biškića, u njegovom načinu rada, u stvaranju čokolade od samog početka tj. od zrna kakaa, prepoznala pravu inspirativnu priču za sve one koji znaju da je teži put često i jedini ispravni put.
Koliko joj je dugo trebalo da osmisli cijelu slikovnicu, tko je zaslužan za ilustracije i ima li u planu napisati još koju slatku priču, otkrila je u razgovoru za naš portal.
Kako ste došli na ideju pisanja ove slikovnice?
Pišem za djecu i inače, i svojim uradcima redovito gnjavim sve moguće hrvatske izdavače (smijeh). Nadahnjuju me različite stvari, a najviše dobrota. Nju se može vidjeti na mnogim mjestima, ako se ima otvorene oči i uključen filter za to. Za ovu me priču nadahnuo život i rad gospodina Marinka Biškića, solinskog čokolatijera. Za njega sam prvo čula kao glazbenika, a tek potom saznala da je vlasnik tvornice čokolade Nadalina. Ideja je već zatitrala. I kakve su to čokoladice, da vidite samo! Do tih božanstvenih slastica trebalo je doći, izgubiti se malo po starom centru Splita pa se onda zasluženo pogostiti. Dakle, već imamo i pustolovinu. Onda čitam o višestrukim nagradama koje te čokolade grabe po svijetu te o neobičnom načinu proizvodnje. Naime, gospodin Biškić svoje dragulje teše na teži način, iz samog zrnja kakaa, a ne od gotovog mljevenog kakaa, kao mnogi. I eto i bajke! Tako se to radi u pričama o vitezovima, najmlađim sinovima i junacima, sjećate se? Oni biraju teži put jer je ispravan. I ne boje se.
Koliko ste dugo radili na njoj?
Kad je ideja zaiskrila, sama priča se posložila u trenu. Volim zamisliti kako su se glavni junaci upoznali u mojoj glavi i sve sami uredili. Već isti dan imali smo priču za laku noć. Jako se svidjela djeci, pa sam i nju odlučila širiti naokolo, vidjevši je kao moguću lijepu slikovnicu. Naravno, kako su imena u priči sasvim namjerna i nimalo slučajna, obratila sam se šjor Marinku s pitanjem dozvoljava li takvu priču ili da promijenim imena. On se oduševio kao mali dječak, još više utvrdivši svoje zasluženo mjesto u bajci. Slikovnicu je naumio sam sponzorirati i objaviti. I tako je „Potraga za pravom čokoladom“ krenula na put.
O čemu se točno u slikovnici radi?
Evo vam citat: „Želja za slatkim jedina je zajednička stvar čitavom svemiru.“
Dakle, priča nas upoznaje s kraljicom Lunom, koja ima čuveni muzej svemirkiša, i podučava svoje zvijezde o različitim svemirskim slasticama. No nigdje ne može pronaći pravu pravcatu čokoladu.
Stoga će jedan zvjezdan sići sa zvijezda, preobražen u dječaka Inka koji ne govori baš najbolje i potražiti ju na Zemlji. Vjerujući da stari gospon Fon možda zna gdje je ima, prenijet će mu svoju čežnju, a zauzvrat dobiti dom i istinsko prijateljstvo. Zaplet nas zatiče činjenicom da se prava pravcata čokolada više nigdje zapravo ne proizvodi, a što će ove dvije dobre duše tada učiniti, neka ostane tajna za male čitače.
Tko je zaslužan za ilustracije i koliko ste zadovoljni usklađenošću ilustracija s tekstom?
Kad smo se bacili u stvaranje, zajedno smo odradili mali natječaj za ilustratora. Željeli smo priliku dati nepoznatima i nerazvikanima. Tako bi i gospon Fon učinio. Odazvali su nam se divni i kreativni mladi ilustratori te smo isključivo osobnim dojmom izabrali ilustratoricu Maju Biondić. Maja se zaljubila u priču, oduševila nas je svojim vedrim prikazom i tako je nastavljen put. Izuzetno sam zadovoljna svakom ilustracijom, pogotovo što smo se jako povezali i svaku smo kreirali potanko. Dugo smo tražili prave brkove, znate? Trebali su biti nasmijani i otkačeni. Kao da se netom srknulo čokoladu. Maja je izvanredna ilustratorica, maštovita, vrijedna i odgovorna. Mislim da je i ona odnekud sa zvijezda. Neke su ilustracije tople poput sunca i mijenjanju čitatelja.
Kada je slikovnica predstavljena javnosti te kakve su prve reakcije čitatelja na slikovnicu?
Slikovnica je prvi put predstavljena na Festivalu čokolade u Opatiji, 6. prosinca 2019. Imat ćemo još promocija u nekim gradovima, no to će se već znati. Prve su reakcije bile izvrsne, od čokoljubaca do bajkoljubaca. Stalno nas pitaju gdje se može nabaviti.
Slikovnica ima 15 stranica, tvrdi uvez, i dvojezična je, na hrvatskom i engleskom. Može se kupiti u trgovini „Nadalina“ u Splitu te u Muzeju čokolade u Zagrebu. Cijena joj je 70 kuna. U Splitu se prodaje trenutno u paketu s božićnim čestitkama koje su izradili štićenici Jurja Bonaćija. To nam je posebna čast jer je i Inko jedan poseban dječak.
Je li ovo vaša prva slatka slikovnica i imate li u budućnosti u planu još neke slatke teme?
Ovo je moja prva slikovnica uopće. Hoće li ih biti još i hoće li biti slatke, teško je reći. Imam raznih planova, dogovora, ali vidjet ćemo. Kad me netko ili nešto ovako osvoji dobrotom i jednostavnošću, teško je zaustaviti bajku, ona naprosto gori iznutra. Ima, znate, tih ljudi koji su slador životu, tih priča koje su veće od svemira. I nikog ne ostavljaju ravnodušnim, kao ni prava pravcata čokolada.
Fotografije: Andrijana Grgičević
