Proslava velikih obiteljskih događanja u Vodnjanu nekad je bila nezamisliva bez posebnog vodnjanskog vina „Vin de Rosa“, koje se obično serviralo uz slatka jela kao što su tradicionalni keksići pampagnachi.
Miris ruže koji karakterizira posebno vodnjansko vino napravljeno od sušenog grožđa zaslužan je za naziv „Vin de Rosa“ po kojem je ovaj slatki napitak poznat. Ipak, neki smatraju da se nekad davno proizvodio od muškata ruže pa da je po tomu dobio ime.
Ovo tradicionalno vino većinom se radi od malvazije ili miješano s drugim sortama. Stvaranje ovog vina dugotrajan je proces, a vino dozrijeva najmanje dvije godine. Nakon berbe najljepši se zreli grozdovi istarske malvazije odvajaju i suše na prozračnom i sjenovitom mjestu na mrežama. Neke obitelji bijelom grožđu znaju dodati po koji grozd crnoga da bi vino dobilo tamniju boju. Grožđe se suši do kraja studenog. Prešanje sasušenog grožđa traje od tri do pet dana da bi se iz štruka iscijedilo čim više mošta. Mošt se potom ostavlja da fermentira u staklenim demižanama (velike staklene boce) ili drvenim hrastovim bačvicama. Vino se prvi put pretače nakon odvajanja mošta od taloga, po mogućnosti prije proljeća. Burnije fermentira zbog sve viših temperatura u proljeće, a taj proces može potrajati do kraja ljeta. Buteljira se prije Božića kada počinje novi ciklus proizvodnje.
Nekad je gotovo svaka vodnjanska obitelj koja je imala svoje vinograde proizvodila „Vin de Rosa“. Danas ga, pak, proizvodi nekolicina Vodnjanaca kako bi sačuvali i nastavili tradiciju i to: Sergio Delton, Babos, Teraboto, Poljoprivredna zadruga Vodnjan-Dignano i Ekomuzej „Istrian de Dignan“.
Vodnjanska je poljoprivredna udruga Agroturist 2005. inicirala program revitalizacije, zaštite proizvodnje i imena „Vin de Rosa“ koji financira Grad Vodnjan-Dignano. U realizaciju tog projekta uključio se i porečki Institut za poljoprivredu i turizam.
Prema nekim zapisima, ovakvo se vino u Istri proizvodilo samo u Vodnjanu. Ono se pilo samo za velike fešte – za Uskrs, Božić, krštenja, pričesti, krizme ili vjenčanja, i to najčešće uz slatka jela, odnosno deserte poput suhih kolačića pampagnachi. Ti su se suhi kolači spremali za sve prilike, posebno za Martinju, 11. studenog.
Kako se to vino proizvodilo u malim količinama, svaka se boca ljubomorno čuvala, neke i desetljećima.
Navratite li ovog ljeta do Vodnjana, potrudite se nabaviti barem jednu bocu ovog posebnog vina pa po receptu u nastavku pripremite njihove tradicionalne keksiće i uživajte u životu „po vodnjanski“.
Pampagnachi
Sastojci
- 100 ml ulja
- 400 g mljevenih badema
- 5 g klinčića
- 3 muškatnog oraščića
- ½ vrećice cimeta
- 1 čašica alkoholnog pića (ruma)
- 2 ribana limuna
- 2 reda naribane čokolade za kuhanje
- 1 kg brašna
- 1 kg meda
Priprema
Sve sastojke izmiješamo s brašnom. Nakon toga ulijemo topli med (prethodno ga zagrijemo umakanjem posude u toplu vodu) i sve dobro umijesimo. Tako dobivenu smjesu podijelimo u male kuglice (uštipke) i pečemo u pećnici na srednjoj temperaturi.
Ovo je tradicionalni recept jela kojeg su stari Vodnjanci pripremali za dan Sv. Martina (11. studenog). Tek pečeni pampagnachi su morali biti jako tvrdi (ako se ih baci u zid da se vrate). Nakon nekoliko dana bi omekšali i poprimili karakterističan okus. Obično su ih služili uz čašu muškata.
U suradnji s Turističkom zajednicom Grada Vodnjana
Fotografije: Turistička zajednica Grada Vodnjana