Blog Brkovi od šećera, uz manje ili veće pauze u objavljivanju, postoji nešto više od dvije godine. O njegovim počecima, kao i budućim planovima, pričali smo s autoricom bloga Julijom Hruškar.
Prije nešto više od dvije godine Julija Hruškar je pokrenula blog Brkovi od šećera. Imenom zaintrigira publiku, a receptima i fotografijama daje povoda da nastave pratiti njezin rad. S njom smo razgovarali o tomu kako je uopće došlo do pokretanja bloga te što je to projekt Slatki stol.
Kako se pojavila ideja za pokretanje bloga?
Ideja za pokretanje bloga došla je od ljudi koji su me okruživali u raznim situacijama u životu, a svi su prepoznali istu stvar – moju ljubav prema pripremanju slastica. I prije pokretanja bloga rado sam objavljivala recepte i fotografije na našoj, rekla bih, najpoznatijoj kulinarskoj stranici pa je nešto „samo moje“ bio logičan slijed.
Iz kojeg je razloga blog dobio ime Brkovi od šećera?
Danas zaista postoji more blogova, što stranih što domaćih, sa zgodnim, duhovitim i/ili lako pamtljivim imenima. Teško je uvijek biti originalan, a meni se ime Brkovi od šećera činilo baš takvim. Potaknuta željom da blog simbolizira uživanje u slasticama i životu, dala sam mu upravo to ime, povezujući ga sa situacijom kad u krugu bliskih ljudi, dragih prijatelja i obitelji, uživate u domaćim kolačima toliko da vam, kad ih zagrizete, ostanu brkovi.
Gdje pronalazite ideje za kolače koje pripremate?
Ideje za kolače pronalazim zaista svagdje, u maminim starim bilježnicama, dok razmišljam kakav kolač bih voljela pojesti, dok jedem neki kupovni keks padne mi na um domaća verzija i tome slično…
Prema fotografijama koje objavljujete na Facebooku, moglo bi se zaključiti da ste se počeli i profesionalno baviti izradom kolača – je li to doista tako?
Zaista bih voljela da se izradom kolača bavim profesionalno jer, iako iznimno težak i zahtjevan, i fizički i psihički, to je posao u kojem neizmjerno uživam. No, zasad još uvijek nije tako.
Možete li mi pobliže predstaviti projekt Slatki stol s kojeg objavljujete slike na Facebooku?
Projekt Slatki stol, ako se to može tako nazvati, je nastao kad su me moji/obiteljski prijatelji, poznavajući me i znajući kakve slastice izrađujem, zamolili da za neke njihove posebne dane i životne događaje napravim kolače, a onda ih i složim i dekoriram na jedan poseban stol.
Jesu li sve fotografije na Facebooku i blogu Vaše autorske fotografije?
Većina fotografija koje sam objavila su moje autorske, osim onih koje sam dobila od čitatelja bloga kada bi isprobali nešto po mom receptu i profesionalnih fotografija Slatkog stola.
Koji su Vam daljnji planovi s blogom? Imate li možda u budućnosti ambicije za pisanje kuharice?
Blog trenutno stoji, ali imam razne planove za njega koje ću, nadam se, moći vrlo brzo ostvariti. Vrlo rado bih imala vlastitu kuharicu i to je ideja koja mi se odavno mota po glavi. Dakle, ambicija postoji.
Od koga ste naučili raditi kolače?
Otkad pamtim u mojoj obitelji su se pekli kolači, oni običniji svake nedjelje i oni posebni za obiteljska slavlja, a mama je bila majstor zadužen za njih. No kako sam ja po prirodi individualac kolače sam se naučila peći sama, metodom pokušaja i promašaja, uvijek kao neko iznenađenje za moju obitelj. Ipak, da mama nije u mene usadila tu domaćinsku crtu i vrijednost domaćeg obroka, a pogotovo kolača, mislim da nikad ne bih osjetila potrebu da nešto naučim sama pripremati.
Koju slasticu najradije pripremate, a koju najradije jedete?
Najradije i pripremam i jedem makrone (macarons). Za mene boljeg kolača na ovom svijetu nema.
Imate li neke anegdotu iz kuhinje – neku smiješnu situaciju koje se često sjetite?
Nema onoga tko je pekao kolače, a da nije doživio raznorazne stvari koje nisu bile po planu. Jedna od najstresnijih anegdota kojoj se sad već smijemo je kad mi je svježe glazirani čokoladni kolač ispao iz ruku i završio ne samo na podu nego je čokolade bilo i po zidovima.
Imate li uzora u slastičarskom svijetu i ako da, zašto baš ta osoba?
U hrvatskom slastičarstvu najveći uzor mi je Petra Jelenić. Mislim da su tu sva objašnjenja suvišna.
Imate li uzora u blogerskom svijetu i ako da, zašto baš ta osoba?
U blogerskom svijetu imam puno uzora, uglavnom u stranim blogovima i teško mi je tu posebno nekoga izdvojiti. Ono što je za mene ključno je, uz dobru priču koja prati recept, izvrsna fotografija hrane i zaista se nadam da ću jednog dana (uz bolju fotografsku opremu) doseći nivo s kojim ću biti zadovoljna.
I za kraj, biste li našim čitateljima dali neki savjet koji je Vama najkorisniji u pripremi kolača?
Najvažniji savjet koji i sama primjenjujem je da kolači osjete ljubav koju u njih ugrađujete dok ih pripremate, samim time ljepše i uspiju. Jednostavno je.
Fotografija: Brkovi od šećera